Biblija u jednoj godini.

Na 249. dan, Jeremija 37-38 suočava se s protivljenjem i progonstvom, ostajući postojan u Božjoj misiji. Judita 8-9 pokazuje hrabrost i nepokolebljivu vjeru suočenu s opasnošću, služeći kao primjer božanskog povjerenja. Izreke 17:5-8 naglašavaju pravdu, razboritost i integritet u našim svakodnevnim postupcima.

Poglavlje 37

1. Nakon Konije, sina Jojakimova, zakralji se Sidkija, sin Jošijin. Nabukodonozor, kralj babilonski, postavi ga za kralja u zemlji judejskoj.

2. Ali ni on ni sluge njegove ni narod zemlje ne slušahu rijeèi što ih je Jahve govorio na usta proroka Jeremije.

3. Kralj Sidkija posla Jehukala, sina Šelemjina, i sveæenika Sefaniju, sina Maasejina, k proroku Jeremiji s porukom: "Daj, pomoli se za nas Jahvi, Bogu našemu!"

4. Jeremija u ono vrijeme još zalažaše meðu narod i još ga ne bijahu bacili u tamnicu.

5. A vojska je faraonova nadirala iz Egipta: èuvši to, Kaldejci, koji opsjedahu Jeruzalem, udaljiše se od grada.

6. Tada se javi rijeè Jahvina proroku Jeremiji:

7. Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kralju judejskomu, koji vas posla k meni da me pitate, ovako recite: 'Evo, vojska faraonova, koja vam priteèe u pomoæ, vratit æe se u svoju zemlju Egipat.

8. Kaldejci æe opet napasti ovaj grad, osvojiti ga i spaliti.'

9. Ovako govori Jahve: 'Ne zanosite se mišlju: 'Kaldejci æe otiæi od nas', jer oni neæe otiæi!

10. Pa i da razbijete svu vojsku kaldejsku koja se bori s vama, tako da bi od nje ostali samo ranjenici, oni bi, svaki iz svoga šatora, opet poustajali da požarom unište ovaj grad.'"

11. Kad je vojska kaldejska zbog vojske faraonove morala prekinuti opsadu Jeruzalema,

12. i Jeremija htjede otiæi iz Jeruzalema da ode u zemlju Benjaminovu te ondje od roðaka dobije dio.

13. Ali kad stiže do Benjaminovih vrata, ondje bijaše zapovjednik straže Jirijaj, sin Hananijina sina Šelemje. On zaustavi proroka Jeremiju povikavši: "Ti hoæeš prebjeæi Kaldejcima!" Jeremija odgovori:

14. "Nije istina, ne želim prebjeæi Kaldejcima!" Ali i ne slušajuæi Jeremiju, Jirijaj ga uhvati i odvede dostojanstvenicima.

15. Dostojanstvenici se razljutiše na Jeremiju te ga istukoše i zatvoriše u kuæu pisara Jonatana, koju bijahu pretvorili u tamnicu.

16. Tako Jeremija dospje u nadsvoðen podrum. Ondje Jeremija ostade mnogo vremena.

17. Tada kralj Sidkija posla po njega. I nasamo, u dvoru, kralj ga upita: "Ima li rijeèi od Jahve?" A na to æe Jeremija: "Dakako!" I dometne: "Bit æeš predan u ruke kralja babilonskoga!"

18. Onda Jeremija kaza kralju Sidkiji: "Što skrivih tebi, tvojim slugama i ovom narodu te me baciste u tamnicu?

19. Gdje su sada vaši proroci koji vam prorekoše: 'Kralj babilonski neæe udariti na vas ni na ovu zemlju?'

20. A sada, hajde, èuj mene, gospodaru moj i kralju, usliši molbu moju! Nemoj da me opet vrgnu u kuæu pisara Jonatana, da ondje ne umrem!"

21. Tada kralj Sidkija naredi i Jeremiju odvedoše u tamnièko dvorište te mu davahu svaki dan pogaèu kruha iz Pekarske ulice, sve dok nije ponestalo kruha u gradu. I tako Jeremija ostade u tamnièkom dvorištu.

Poglavlje 38

1. Šefatja, sin Matanov, i Gedalija, sin Pašhurov, i Jukal, sin Šelemjin, i Pašhur, sin Malkijin, èuše tada za rijeèi što ih Jeremija kaza svemu narodu:

2. "Ovako govori Jahve: 'Tko ostane u ovome gradu, poginut æe od maèa, gladi i kuge. A tko izaðe pred Kaldejce, spasit æe život - život æe mu ostati kao plijen, ostat æe živ.'

3. Jer ovako govori Jahve: 'Ovaj æe grad odista pasti u ruke vojsci kralja babilonskoga i ona æe ga zauzeti!'"

4. Tada dostojanstvenici rekoše kralju: "Ovoga èovjeka valja ubiti: on zaista obeshrabruje ratnike koji su još ostali u gradu i sav narod kad takve rijeèi pred njima govori. Pa taj èovjek ne traži dobrobit ovoga naroda, nego njegovu propast."

5. A kralj Sidkija odgovori: "Eto, on je u vašim rukama, jer kralj ionako više nema nikakve vlasti nad vama."

6. Tada pograbiše Jeremiju i baciše ga u èatrnju kraljeviæa Malkije, što je bila u tamnièkom dvorištu, i oni ga spustiše na užetima. Ali u èatrnji ne bijaše vode, veæ samo glib, tako da Jeremija propade u glib.

7. Ali Kušit Ebed-Melek, dvorjanin koji bijaše u kraljevskom dvoru, doèu da su Jeremiju bacili u èatrnju dok je kralj upravo sjedio kod Benjaminovih vrata.

8. Tada Ebed-Melek izaðe iz kraljevskog dvora te ovako reèe kralju:

9. "Gospodaru, kralju moj, zlo èine ovi ljudi kad tako postupaju s prorokom Jeremijom: bacili su ga u èatrnju, gdje æe od gladi umrijeti, jer nema kruha u gradu."

10. Nato kralj zapovjedi Kušitu Ebed-Meleku: "Povedi trojicu ljudi te izvuci proroka Jeremiju iz èatrnje dok nije umro."

11. I Ebed-Melek povede ljude, uðe u kraljevski dvor, pod riznicu: uze ondje nešto iznošenih i poderanih dronjaka te ih na užetu spusti Jeremiji u èatrnju.

12. Kušit Ebed-Melek reèe Jeremiji: "Podmetni iznošene i poderane dronjke pod pazuha i pod užad." Jeremija uèini tako.

13. Tada na užetima izvukoše Jeremiju iz èatrnje. Otada Jeremija ostade u tamnièkom dvorištu.

14. Kralj Sidkija posla po proroka Jeremiju te ga pozva da doðe k njemu na treæi ulaz što vodi u Dom Jahvin. Kralj reèe Jeremiji: "Htio bih te nešto upitati, nemoj mi ni rijeèi zatajiti!"

15. Jeremija odgovori Sidkiji: "Ako ti kažem, neæeš li me pogubiti? Ako te pak posvjetujem, neæeš me poslušati!"

16. Tada se kralj Sidkija u tajnosti zakle Jeremiji ovim rijeèima: "Živoga mi Jahve, koji nam daje ovaj život, neæu te pogubiti i neæu te predati onima što ti rade o glavi."

17. Jeremija, dakle, reèe Sidkiji: "Ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ako izaðeš pred vojskovoðe kralja babilonskoga, spasit æeš glavu i ovaj grad neæe biti uništen požarom; živjet æete ti i tvoj dom.

18. Ako pak ne izaðeš pred vojskovoðe kralja babilonskoga, ovaj æe grad pasti u ruke Kaldejaca i oni æe ga spaliti, a ti se neæeš spasiti iz ruku njihovih.'"

19. A kralj Sidkija odgovori Jeremiji: "Bojim se Judejaca koji su prebjegli Kaldejcima: mogli bi mene predati njima da mi se izruguju."

20. Jeremija odvrati: "Oni to neæe uèiniti. Poslušaj glas Jahvin prema kojem sam ti govorio, bit æe ti dobro i spasit æeš život svoj.

21. Ali ako ne htjedneš iz grada, evo rijeèi koju mi Jahve objavi:

22. 'Gle, sve žene koje su još ostale u dvoru kralja judejskoga bit æe odvedene k vojskovoðama kralja babilonskoga i govorit æe: Zaveli te, svladali te vjerni prijatelji tvoji! Kad ti noge u kal propadaju, oni te napuštaju!'

23. Da, sve æe žene tvoje i djecu tvoju odvesti Kaldejcima, a ni ti sam neæeš umaæi rukama njihovim: dospjet æeš u ruke kralju babilonskom, a grad æe ovaj biti spaljen."

24. Sidkija reèe Jeremiji: "Nitko živ ne smije o tome što saznati, inaèe æeš umrijeti.

25. Ako, dakle, dostojanstvenici doznaju da sam s tobom razgovarao te doðu k tebi i kažu: 'TÓa oèituj nam što kralj kaza tebi, a ti njemu; ne krij ništa pred nama, inaèe æemo te ubiti',

26. odgovori im: 'Molio sam kralja da me više ne vrati u kuæu Jonatanovu, da ondje ne umrem!'"

27. I doista, doðoše dostojanstvenici k Jeremiji te ga ispitivahu. Ali im on odgovori upravo onako kako mu kralj bijaše naredio. Tada ga se okaniše, jer se ništa nije proèulo o onom razgovoru.

28. Jeremiju, dakle, ostaviše u tamnièkom dvorištu sve do dana kad neprijatelj zauze Jeruzalem. Kad Jeruzalem zauzeše, on bijaše ondje.

Poglavlje 8

1. Tih dana sve je to èula Judita, kæi Merarija, sina Oksa, sina Oziela, sina Elkija, sina Ananije, sina Gedeona, sina Rafaina, sina Ahitoba, sina Elije, sina Helkije, sina Eliaba, sina Natanaela, sina Salamiela, sina Sarasadaja, sina Izraelova.

2. Njezin muž Manaše, iz istoga plemena i obitelji, bješe umro za žetve jeèma.

3. Nadgledavao je one koji su povezivali snopove na njivi kad ga pogodi sunèanica: pade na postelju i umrije u Betuliji, gradu svome; pokopaše ga do njegovih otaca u polju što se nalazi na pola puta izmeðu Dotaina i Balamona.

4. Judita odonda življaše kao udovica veæ tri godine i èetiri mjeseca.

5. Naèinila je sebi sobu na ravnome kuænom krovu, navukla preko bokova kostrijet i nosila haljine udovièke.

6. Postila je sve dane udovištva svoga, osim uoèi subote i za samih subota, uoèi mlaðaka i za samih mlaðaka te za svetkovina i blagdana doma Izraelova.

7. Bila je lijepa i naoèita. Njezin muž Manaše bijaše joj ostavio zlata i srebra, slugu i sluškinja, stoke i zemljišta, i tako je živjela.

8. Ne bijaše nikoga koji bi kazao što ružno o njoj, jer je bila jako bogobojazna.

9. Doèula je dakle krute rijeèi koje puk, zapavši u malodušje zato što je nestalo vode, bijaše upravio gradskom starješini, a doznala je i sve što je Ozija rekao narodu i kako im se zakleo da æe do pet dana predati grad Asircima.

10. Posla tada sluškinju koja je vodila njezine poslove da dozove gradske starješine Habrisa i Harmisa.

11. Doðoše oni k njoj, a ona im kaza: "Poslušajte me, glavari Betulije! Nije baš valjan govor što ste ga održali puku. A umetnuli ste u taj govor i zakletvu izmeðu Boga i vas i rekli da æete predati grad neprijatelju ako vam Gospod u odreðenom roku ne pomogne.

12. A tko ste vi da danas iskušavate Boga i postavljate se iznad Boga meðu ljudima?

13. Ispitujte namisli Boga Svevladara koliko vam drago, pa svejednako neæete razumjeti ništa dovijeka.

14. Ako ne uspijevate istražiti dubine ljudskoga srce niti doznati ono što prolazi ljudskom mišlju, kako æete dokuèiti Boga koji je stvorio sve to? Kako æete istražiti misao njegovu i shvatiti nakane njegove? Ne, braæo, nemojte ljutiti Gospoda Boga našega!

15. Jer ako nam i ne htjedne priskoèiti u pomoæ u ovih pet dana, ipak nas može zaštititi ali i zatrti, i to naoèigled neprijatelja naših, u one dane kad mu se svidi.

16. Prema tome, ne tražite odluke Gospoda Boga našega, jer Bog nije èovjek da biste mu mogli prijetiti niti sin èovjeèji komu biste mogli nareðivati.

17. Zbog toga, oèekujuæi spas koji može doæi od njega, dozivajmo ga u pomoæ, i on æe poslušati glas naš, bude li mu to drago.

18. Jer u našim pokoljenjima nije bilo, a nema ni dan-danas u našemu plemenu, obitelji, selu ili gradu onih koji bi štovali boštva naèinjena rukama, kao što je bivalo u prijašnja vremena.

19. Zato su oèevi naši bili predani maèu, bili su pljaèkani i doživjeli velike poraze od neprijatelja.

20. Ali mi ne znamo drugoga Boga do njega, pa se stoga nadamo da neæe napustiti ni nas ni ikoga od našeg plemena.

21. Jer budemo li osvojeni mi, bit æe osvojena i sva Judeja i opljaèkano naše Svetište, a on æe to obešèašæenje osvetiti našom krvlju.

22. Pokolj braæe naše, tjeranje svega naroda u progonstvo i opustošenje baštine naše oborit æe na glavu našu meðu poganima meðu kojima æemo se nalaziti kao robovi i biti predmet pogrde i ismjehivanja za naše gospodare,

23. jer se naše ropstvo neæe pretvoriti u naklonost nego æe ga Gospod Bog naš pretvoriti u porugu.

24. Stoga, braæo, pokažimo svojoj braæi da od nas zavisi život njihov te da Svetište, Hram i žrtvenik poèivaju na nama.

25. Zbog svega toga zahvalimo radije Gospodu Bogu našemu što nas iskušava kao što je iskušavao i oèeve naše.

26. Sjetite se kako je èinio s Abrahamom, kako je iskušavao Izaka, što se dogodilo Jakovu u Mezopotamiji sirijskoj kad je pasao ovce Labana, svoga ujaka.

27. Jer kako je iskušavao njih da bi iskušao njihova srca, tako postupa s nama da se popravimo, a ne da nam se osveti, jer Bog iskušava one koji su mu blizu."

28. Ozija joj odgovori: "Sve što si izrekla iznosila si iz plemenitog srca i nitko se neæe usprotiviti tvojim rijeèima.

29. Jer tvoja se mudrost ne oèitova tek danas: još od poèetka tvojih dana sav je narod znao za tvoju umnost, za plemenitost srca tvoga!

30. Ali puk trpi užasno od žeðe, pa nas je prisilio da izvršimo ono što smo obeæali i da se zakunemo zakletvom koje neæemo prekršiti.

31. Sada, buduæi da si ti pobožna žena, moli se za nas, a Gospod æe poslati kišu i napuniti naše èatrnje da ne izginemo."

32. Odgovori im Judita: "Poslušajte me! Izvest æu djelo o kojemu æe spomen prelaziti od pokoljenja na pokoljenje meðu sinovima našeg naroda.

33. Budite noæas na gradskim vratima da mognem iziæi sa svojom sluškinjom. Prije onog dana u koji ste namislili predati grad neprijateljima Gospod æe rukom mojom donijeti spas Izraelu.

34. Ne tražite da vam kažem što sam namjerila. Neæu vam odati ništa dok ne bude izvršeno ono što sam odluèila uèiniti."

35. Ozija i prvaci rekoše joj: "Idi u miru! Neka Gospod Bog bude uza te da se uzmogneš osvetiti neprijateljima našim!"

36. Izišavši odande, vratiše se na svoja mjesta.

Poglavlje 9

1. Tada Judita pade nièice, posu glavu pepelom i razotkri kostrijet koju je nosila na sebi. I upravo kad su u Jeruzalemu, u Domu Božjem, prinosili veèernji tamjan, ona glasno zavapi Gospodu i reèe:

2. "O Gospode, Bože oca moga Šimuna, komu si ruku naoružao maèem da se osveti tuðincima koji bijahu radi sramote odriješili pas jedne djevice, obnažili njezin bok da je okaljaju i obešèastili njezinu utrobu za sramotu. Iako si kazao: 'Ne smije tako biti', oni su svejedno uèinili.

3. I zato si predao pokolju voðe njihove i krvi postelju njihovu, prevarenu i postiðenu njihovom prijevarom. Udario si po robovima i gospodarima; po vladarima na prijestoljima njihovim.

4. Predao si žene njihove plijenu, a kæeri njihove, svu imovinu njihovu odredio da bude razdijeljena meðu tvoje ljubljene sinove koji su gorjeli od revnosti prema tebi, užasavali se nad obešèašæenjem svoje krvi i zvali te u pomoæ. O Bože, moj Bože, poslušaj i mene udovicu.

5. Ti si sazdao i ono što je bilo prije i što æe biti poslije. Ti si zamislio i sadašnjost i buduænost i sve se dogodilo što si umom zasnovao.

6. Što si nakanio, došlo je preda te i reklo: 'Evo me!' Jer svi su tvoji putovi pripremljeni, a tvoje odluke predviðene.

7. Eto, Asirci se uznose svojom vojskom, ponositi su na konje i konjanike svoje, oholi su zbog vrsnoæe pješaka svojih, uzdaju se u štit, koplje, luk, praæku i neæe da u tebi spoznaju Gospoda koji mrvi ratove.

8. Gospod je tvoje ime. Ti im skrši snagu moæi svojom, savij silu gnjevom svojim. Jer su naumili da obešèaste tvoje Svetište, da okaljaju Šator gdje boravi preslavno Ime tvoje, da željezom raznesu uglove žrtvenika tvoga.

9. Vidi njihovu nadutost i upravi gnjev svoj na glave njihove, a moju udovièku ruku ojaèaj za naumljeno djelo.

10. Pogodi zamamnošæu mojih usana roba s voðom, a voðu s njegovim slugom. Razori drzovitost njihovu rukom jedne žene.

11. Tvoja snaga nije u mnoštvu niti moæ tvoja u silnicima, nego si ti Bog poniznih, pomoænik si malenih, potporanj slabih, utoèište napuštenih, spasitelj oèajnih.

12. Doista, Bože oca moga, Bože baštine Izraelove, gospodaru neba i zemlje, tvorèe voda, kralju svega stvorenja, uslišaj molitvu moju!

13. Daj mi zamamnu rijeè koja ranjava i obara u krvi one koji su strahote smislili protiv tvoga Saveza, svetog Doma, brda Siona i kuæe sinova tvojih.

14. Uèini da spozna sav narod tvoj i svako pleme da si ti Bog, Bog svake moæi i snage, i da osim tebe nema drugoga zaštitnika rodu Izraelovu!"

5. Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko se veseli nesreæi, ne ostaje bez kazne.

6. Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi.

7. Ne dolikuje budali uzvišena besjeda, a još manje odlièniku usne lažljive.

8. Dar je èarobni kamen u oèima onoga koji ga daje: kamo se god okrene, uspijeva.