Biblija u jednoj godini.

Na 158. dan, Marko 9-10 predstavlja čuda, učenja o poniznosti, oprostu i Kraljevstvu Božjem. Psalam 29 uzvisuje Gospodinovo veličanstvo i moć nad stvorenjem, podsjećajući nas da je On suveren nad svim stvarima.

Poglavlje 9

1. Još im govoraše: "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazoènih neæe okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili."

2. Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima.

3. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti.

4. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom.

5. A Petar prihvati i reèe Isusu: "Uèitelju, dobro nam je ovdje biti! Naèinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu."

6. Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni.

7. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se zaèu glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!"

8. I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.

9. Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Èovjeèji od mrtvih ne ustane.

10. Oni održaše tu rijeè, ali se meðu sobom pitahu što znaèi to njegovo "od mrtvih ustati"

11. pa ga upitaju: "Zašto pismoznanci govore da prije treba da doðe Ilija?"

12. A on im reèe: "Ilija æe, doduše, prije doæi i sve obnoviti. Pa kako ipak piše o Sinu Èovjeèjem da æe mnogo pretrpjeti i biti prezren?

13. Ali, velim vam: Ilija je veæ došao i oni uèiniše s njim što im se prohtjelo, kao što piše o njemu."

14. Kada doðoše k uèenicima, ugledaše oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima.

15. Èim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenaðeno brže pohrli pozdraviti ga.

16. A on ih upita: "Što to raspravljaste s njima?"

17. Odvrati netko iz mnoštva: "Uèitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha.

18. Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koèi se. Rekoh tvojim uèenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše."

19. On im odvrati: "O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!"

20. I dovedoše ga k njemu. Èim zloduh ugleda Isusa, potrese djeèakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti.

21. Isus upita njegova oca: "Koliko je vremena kako mu se to dogaða?" On reèe: "Od djetinjstva!

22. A èesto ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!"

23. Nato mu Isus reèe: "Što? Ako možeš? Sve je moguæe onomu koji vjeruje!"

24. Djeèakov otac brže povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!"

25. Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti neèistomu duhu: "Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziði iz njega i da nisi više u nj ušao!"

26. Zloduh nato zavièe, žestoko strese djeèaka te iziðe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro.

27. No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade.

28. Kad Isus uðe u kuæu, upitaše ga uèenici nasamo: "Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?"

29. Odgovori im: "Ovaj se rod nièim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom."

30. Otišavši odande, prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna.

31. Jer pouèavaše svoje uèenike. Govoraše im: "Sin Èovjeèji predaje se u ruke ljudima. Ubit æe ga, ali æe on, ubijen, nakon tri dana ustati."

32. No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.

33. I doðoše u Kafarnaum. I veæ u kuæi upita ih: "Što ste putem raspravljali?"

34. A oni umukoše jer putem meðu sobom razgovarahu o tome tko je najveæi.

35. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reèe: "Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!"

36. I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reèe im:

37. "Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla."

38. Reèe mu Ivan: "Uèitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama."

39. A Isus reèe: "Ne branite mu! Jer nitko ne može uèiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi.

40. Tko nije protiv nas, za nas je."

41. "Uistinu, tko vas napoji èašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neæe mu propasti plaæa."

42. "Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude baèen u more."

43. "Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu uæi u život, nego s obje ruke otiæi u pakao, u oganj neugasivi.

44. #

45. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu uæi u život, nego s obje noge bit baèen u pakao.

46. #

47. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku uæi u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti baèen u pakao,

48. gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.

49. Uistinu, ognjem æe svaki od njih biti posoljen.

50. Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, èime æete nju zaèiniti? Imajte sol u sebi, a mir meðu sobom!"

Poglavlje 10

1. Krenuvši odande, doðe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem obièaju ponovno pouèavaše.

2. A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: "Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?"

3. On im odgovori: "Što vam zapovjedi Mojsije?"

4. Oni rekoše: "Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti."

5. A Isus æe im: "Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed.

6. Od poèetka stvorenja muško i žensko stvori ih.

7. Stoga æe èovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu;

8. i dvoje njih bit æe jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo.

9. Što dakle Bog združi, èovjek neka ne rastavlja!"

10. U kuæi su ga uèenici ponovno o tome ispitivali.

11. I reèe im: "Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, èini prema prvoj preljub.

12. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, èini preljub."

13. Donosili mu djeèicu da ih se dotakne, a uèenici im branili.

14. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reèe im: "Pustite djeèicu neka dolaze k meni; ne prijeèite im jer takvih je kraljevstvo Božje!

15. Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neæe uæi."

16. Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažuæi na njih ruke.

17. I dok je izlazio na put, dotrèi netko, klekne preda nj pa ga upita: "Uèitelju dobri, što mi je èiniti da baštinim život vjeèni?"

18. Isus mu reèe: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!

19. Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne èini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoèi lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!"

20. On mu odgovori: "Uèitelju, sve sam to èuvao od svoje mladosti."

21. Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa æeš imati blago na nebu. A onda doði i idi za mnom."

22. On se na tu rijeè smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.

23. Isus zaokruži pogledom pa æe svojim uèenicima: "Kako li æe teško imuænici u kraljevstvo Božje!"

24. Uèenici ostadoše zapanjeni tim njegovim rijeèima. Zato im Isus ponovi: "Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje!

25. Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."

26. Oni se još veæma snebivahu te æe jedan drugome: "Pa tko se onda može spasiti?"

27. Isus upre u njih pogled i reèe: "Ljudima je nemoguæe, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguæe!"

28. Petar mu poèe govoriti: "Evo, mi sve ostavismo i poðosmo za tobom."

29. Reèe Isus: "Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuæu, ili braæu, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanðelja,

30. a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuæa, i braæe, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u buduæem vijeku život vjeèni.

31. A mnogi prvi bit æe posljednji i posljednji prvi."

32. Putovali su tako uzlazeæi u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poèe im kazivati što æe ga zadesiti:

33. "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Èovjeèji bit æe predan glavarima sveæenièkim i pismoznancima. Osudit æe ga na smrt, predati poganima,

34. izrugati i popljuvati. Izbièevat æe ga, ubit æe ga, ali on æe nakon tri dana ustati."

35. I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreæi mu: "Uèitelju, htjeli bismo da nam uèiniš što te zaištemo."

36. A on æe im: "Što hoæete da vam uèinim?"

37. Oni mu rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva."

38. A Isus im reèe: "Ne znate što ištete. Možete li piti èašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?"

39. Oni mu rekoše: "Možemo." A Isus æe im: "Èašu koju ja pijem pit æete i krstom kojim se ja krstim bit æete kršteni,

40. ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno."

41. Kad su to èula ostala desetorica, poèeše se gnjeviti na Jakova i Ivana.

42. Zato ih Isus dozva i reèe im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašæu.

43. Nije tako meðu vama! Naprotiv, tko hoæe da meðu vama bude najveæi, neka vam bude poslužitelj!

44. I tko hoæe da meðu vama bude prvi, neka bude svima sluga.

45. Jer ni Sin Èovjeèji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."

46. Doðu tako u Jerihon. Kad je Isus s uèenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.

47. Kad je èuo da je to Isus Nazareæanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!"

48. Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jaèe vikaše: "Sine Davidov, smiluj mi se!"

49. Isus se zaustavi i reèe: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokoleæi ga: "Ustani! Zove te!"

50. On baci sa sebe ogrtaè, skoèi i doðe Isusu.

51. Isus ga upita: "Što hoæeš da ti uèinim?" Slijepac mu reèe: "Uèitelju moj, da progledam."

52. Isus æe mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim.

1. Psalam. Davidov. Prinesite Jahvi, o sinovi Božji, prinesite Jahvi slavu i moæ!

2. Prinesite Jahvi slavu njegova imena, poklonite se Jahvi u svetištu njegovu!

3. Èuj! Jahve nad vodama, Jahve nad vodama silnim!

4. Èuj! Jahve u sili, Jahve u velièanstvu!

5. Èuj! Jahve lomi cedre, Jahve lomi cedre libanske,

6. i Liban skakuæe poput teleta, a Sirion kao mlado bivolèe!

7. Èuj! Jahve sipa munje, Jahve sipa munje ognjene!

8. Èuj! Jahve potresa pustinjom, Jahve potresa pustinjom kadeškom!

9. Èuj! Od straha se mladÄe košute, prerano se mladÄe košute šumske. [3b] Èuj! Bog velièanstveni zagrmje, [9a] a u Hramu njegovu svi kliknuše: Slava!

10. Jahve nad valima stoluje, stoluje Jahve - kralj dovijeka!

11. Jahve narodu svom daje jakost, Jahve narod svoj mirom blagoslivlje.