Na 177. dan, 2. Kraljevima 9 opisuje Jehoramov uspon na izraelsko prijestolje i sudove koji slijede. Hošea 11-14 pokazuje Božju nepokolebljivu ljubav prema Njegovom narodu i potrebu za pokajanjem. Psalam 109 poziva na božansku pravdu, podsjećajući nas da Bog brani pravednike i kažnjava bezakonje.
1. Prorok Elizej pozva jednoga od proroèkih sinova i reèe mu: "Opaši se, uzmi sa sobom ovu posudu s uljem pa idi u Ramot Gilead.
2. Kad onamo stigneš, potraži Jehua, sina Jošafatova, sina Nimšijeva. Kad ga naðeš, izvedi ga izmeðu njegovih drugova i uvedi ga u pokrajnju sobu.
3. I uzmi posudu s uljem, izlij mu je na glavu i reci: 'Ovako veli Jahve: Pomazao sam te za kralja izraelskoga.' Zatim otvori vrata i bježi, ne oklijevaj."
4. Tada mladi prorok ode u Ramot Gilead.
5. Kad je stigao, zapovjednici vojske upravo su sjedili na okupu. On reèe: "Imam ti rijeè reæi, zapovjednièe!" Jehu upita: "Komu od nas?" On odgovori: "Tebi, zapovjednièe!"
6. Jehu tada ustade i uðe u kuæu. Mladi mu èovjek izli ulje na glavu i reèe mu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Pomazao sam te za kralja nad Jahvinim narodom, nad Izraelom.
7. Ti æeš pobiti obitelj Ahaba, gospodara tvoga, a ja æu osvetiti krv svojih slugu proroka i krv sviju službenika Jahvinih na Izebeli
8. i na svoj obitelji Ahabovoj. Iskorijenit æu Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu.
9. Uèinit æu s domom Ahabovim kao s domom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s domom Baše, sina Ahijina.
10. A Izebelu æe proždrijeti psi na polju jizreelskom i nitko je neæe pokopati.'" - Zatim otvori vrata i pobježe.
11. Jehu iziðe k èasnicima svoga gospodara. Oni ga upitaše: "Je li sve u miru? Zašto je ta budala dolazila k tebi?" On im odgovori: "Znate èovjeka i besjedu njegovu."
12. Oni rekoše: "Ne znamo! Kazuj nam!" On im reèe: "Govorio mi je tako i tako i rekao mi: 'Ovako veli Jahve: Pomazao sam te za kralja nad Izraelom.'"
13. Odmah oni uzeše svoje ogrtaèe i prostriješe ih pred njim po stepenicama, zatrubiše u rogove i povikaše: "Jehu je kralj!"
14. Tako Jehu, sin Jošafata, sina Nimšijeva, skova urotu protiv Jorama - Joram je tada branio Ramot Gilead sa svim Izraelcima protiv Hazaela, aramejskog kralja.
15. Ali se kralj Joram vratio u Jizreel da lijeèi rane koje su mu zadali Aramejci u boju s Hazaelom, aramejskim kraljem. - I reèe Jehu: "Ako vam je po volji, neka nitko ne utekne iz grada da odnese vijest u Jizreel."
16. Jehu se tada pope na kola i ode prema Jizreelu, jer je Joram ondje bolovao, i Ahazja, kralj judejski, došao ga posjetiti.
17. Stražar koji je stajao na kuli u Jizreelu, videæi da dolazi Jehuova èeta, javi: "Vidim nekakvu èetu." Joram naredi: "Uzmi konjanika i pošalji ga pred njih da upita: je li sve s mirom."
18. Ode konjanik preda nj i reèe: "Ovako veli kralj: je li sve s mirom?" - Jehu odgovori: "Što te briga je li s mirom! Hajde za mnom." Stražar javi: "Glasnik je stigao do njih, ali se ne vraæa."
19. Kralj posla drugoga konjanika. Taj doðe k njima i upita: "Ovako veli kralj: je li sve s mirom?" - Jehu mu odgovori: "Što te briga je li s mirom! Hajde za mnom."
20. Stražar opet javi: "Došao je do njih, ali se ne vraæa. A vožnja je kao vožnja Jehua, sina Nimšijeva: vozi kao mahnit!"
21. Joram reèe: "Preži!" I upregoše u njegova kola. Joram, kralj Izraela, i judejski kralj Ahazja iziðoše, svaki u svojim kolima, u susret Jehuu. Susretoše ga u polju Nabota Jizreelca.
22. Kad Joram ugleda Jehua, upita ga: "Je li sve u miru, Jehu?" Ovaj odgovori: "Kakvu miru dok traju bludništva tvoje majke Izebele i njena mnoga èaranja!"
23. Joram okrenu i udari u bijeg govoreæi Ahazji: "Izdaja, Ahazja!"
24. Jehu se lati luka, ustrijeli Jorama meðu pleæa: strijela mu proðe posred srca te se on sruši u kola.
25. Jehu reèe svome dvorjaniku Bidkaru: "Digni ga i baci na njivu Nabota Jizreelca. Sjeti se: kad smo ja i ti jahali za njegovim ocem Ahabom, kako Jahve izreèe protiv njega:
26. 'Kunem se: kako sinoæ vidjeh krv Nabotovu i krv njegovih sinova,' rijeè je Jahvina, 'tako æu ti vratiti isto na ovome polju,' rijeè je Jahvina. Digni ga, dakle, i baci ga na to polje, prema rijeèi Jahvinoj."
27. Kada je to vidio judejski kralj Ahazja, pobježe prema Bet Haganu, ali ga je Jehu gonio i naredio: "Ubijte i njega!" Ranili su ga u kolima na brdu Guru, koje se nalazi kod Jibleama. Ali je umakao u Megido i ondje umrije.
28. Njegove su ga sluge u kolima prenijele u Jeruzalem i sahranile ga u grobnici kraj njegovih otaca, u Davidovu gradu.
29. Jedanaeste godine kraljevanja Jorama, sina Ahabova, Ahazja postade kralj nad Judejom.
30. A Jehu bijaše ušao u Jizreel. Kad je to èula Izebela, namaza oèi, uresi glavu i pogleda s prozora.
31. I kad je Jehu ulazio na vrata, ona reèe: "Kako je, Zimri, ubojico svoga gospodara?"
32. Jehu okrenu lice prema prozoru i reèe: "Tko je sa mnom, tko?" I dva-tri dvoranina pogledaše prema njemu.
33. On reèe: "Bacite je dolje." I oni je baciše. Njena je krv poprskala zidove i konje, koji je pogaziše.
34. Ušao je on, jeo i pio, a zatim naredio: "Pogledajte onu prokletnicu i sahranite je, jer je bila kraljevska kæi."
35. I odoše da je sahrane, ali ne naðoše ništa od nje, osim lubanje, nogu i ruku.
36. Vratiše se i javiše, a Jehu reèe: "To je rijeè koju je Jahve objavio preko svoga sluge Ilije Tišbijca: 'U polju jizreelskom psi æe proždrijeti Izebelino tijelo.
37. Izebelino truplo bit æe kao gnoj u polju, da se neæe moæi kazati: Ovo je Izebela.'"
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
1. Dok Izrael bijaše dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga.
2. Al' što sam ih više zvao, sve su dalje od mene odlazili; baalima su žrtvovali, kadili kumirima.
3. A ja sam Efrajima hodati uèio, držeæi ga za ruke njegove; al' oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo.
4. Užima za ljude privlaèio sam ih, konopcima ljubavi; bijah im k'o onaj koji u èeljustima njihovim žvale opušta; nad njega se saginjah i davah mu jesti.
5. U zemlju egipatsku on æe se vratiti, Asirac æe mu kraljem biti, jer se ne htjede vratiti k meni.
6. Maè æe bješnjeti njegovim gradovima, uništiti prijevornice njegove, proždirat æe zbog spletaka njegovih.
7. Narod je moj sklon otpadu; i premda ga k Višnjem dozivlju, nitko da ga podigne.
8. Kako da te dadem, Efrajime, kako da te predam, Izraele! Kako da te dadem kao Admu, da uèinim s tobom kao Sebojimu? Srce mi je uznemireno, uzavrela mi sva utroba:
9. neæu više gnjevu dati maha, neæu opet zatirati Efrajima, jer ja sam Bog, a ne èovjek: Svetac posred tebe - neæu više gnjevan dolaziti!
10. Za Jahvom æe iæi on, k'o lav on æe rikati; a kad zarikao bude, sinovi æe mu veselo dohrliti sa zapada;
11. k'o ptice æe dohrliti iz Egipta, k'o golubica iz zemlje asirske, i naselit æu ih po kuæama njihovim - rijeè je Jahvina.
1. Opkolio me lažju Efrajim i prijevarom Izraelov dom. A i Juda još je nestalan Bogu, Svecu vjernome.
2. Efrajim pase vjetar, za vjetrom istoènim trèi cio dan, sve više je laži njegovih i nasilja. Savez sklapaju s Asirijom, ulje nose u Egipat.
3. S Izraelom ima Jahve parnicu, kaznit æe Jakova prema postupcima, vratit æe mu po djelima njegovim.
4. Veæ u krilu materinu brata je potisnuo, u snazi muževnoj s Bogom se borio.
5. S Anðelom se borio i nadvladao ga, plakao je i zaklinjao ga. Našao ga je u Betelu i ondje mu je govorio.
6. Da, Jahve, Bog nad Vojskama, Jahve je ime njegovo.
7. Ti se dakle Bogu svojem vrati, èuvaj ljubav i pravednost i u Boga se svoga uzdaj svagda!
8. U ruci je Kanaanu kriva tezulja, on voli zakidati.
9. I reèe Efrajim: "Samo sam se obogatio, blago sam nagomilao." Ali ništa mu od sveg dobitka neæe ostati, jer se ogriješio bezakonjima.
10. Ja sam Jahve, Bog tvoj, sve od zemlje egipatske, još æu ti dati da stanuješ pod šatorima kao u dane Sastanka;
11. govorit æu prorocima, umnožit æu viðenja i po prorocima prispodobom uèiti.
12. Gilead je puko bezakonje, ispraznost sama; u Gilgali žrtvuju bikove; zato æe im oltari biti k'o hrpe kamenja u brazdama poljskim.
13. Jakov pobježe u kraj aramski, za ženu služaše Izrael, za ženu jednu stada èuvaše.
14. Al' po Proroku izvede Jahve Izraela iz Egipta, i po Proroku on ga je èuvao.
15. Pregorko ga Efrajim uvrijedi: stoga æe krv njegovu na nj svaliti, platit æe mu Gospod njegov za pogrde.
1. Kad je Efrajim govorio, strah je zadavao, jer bijaše on prvak u Izraelu, al' ogriješi se Baalom i poginu.
2. I sad još griješe oni od srebra praveæ' sebi kipove, kumire po svojoj mašti; svi su oni djelo rukotvorca! Tima - vele - žrtvujte, ljudi neka cjelivaju teoce!
3. Zato, bit æe oni kao oblak jutarnji, kao rosa koje brzo nestaje, kao pljeva raznesena s gumna, kao dim što kroz otvor izlazi.
4. A ja sam Jahve, Bog tvoj sve od zemlje egipatske: drugog Boga osim mene ne ljubi! Osim mene nema spasitelja.
5. Ja te ljubljah u pustinji, u zemlji suhoj.
6. Ja ih pasoh, i siti bijahu; nasiæenima srce se uzoholi; i tako me zaboraviše.
7. Stoga æu im biti kao lav, kao leopard što na putu vreba;
8. kao medvjedica kojoj ugrabiše mlade, ja æu se na njih baciti, rastrgat' im grudi do srca; k'o lav æu proždrijeti meso njihovo, zvijeri æe ih poljske rastrgati.
9. Uništit æu te, Izraele, i tko æe ti pomoæi?
10. TÓa gdje ti je kralj da te spasi, gdje tvoji knezovi da te brane - oni za koje si govorio: "Daj mi kralja i knezove!"
11. U gnjevu svom kralja ti dadoh i u srdžbi ti ga uzimam.
12. Dobro se èuva bezakonje Efrajimovo, grijeh je njegov dobro pohranjen.
13. Doðoše na nj trudovi porodiljski, ali on je ludo èedo, ne izlazi na vrijeme iz utrobe materine!
14. Ja æu ih izbaviti od vlasti Podzemlja, od smrti æu ih spasiti! Gdje je tvoja kuga, o smrti, gdje pomor tvoj, Podzemlje! Samilost se sakri od mojih oèiju!
15. Tako je rodan meðu braæom Efrajim, ali æe doæi vjetar istoèni, vjetar Jahvin iz pustinje: isušit æe mu izvore, presahnuti studence, opljaèkat mu riznicu, blago odnijeti.
1. Ispaštat æe Samarija jer se protiv Boga svoga pobunila. Od maèa past æe oni, djecu æe njihovu smrskati, žene trudne rasporiti.
2. Vrati se, Izraele, Jahvi Bogu svome, jer zbog svojeg si bezakonja posrnuo.
3. Uzmite sa sobom rijeèi i Jahvi se vratite. Recite mu: "Skini sa nas bezakonje i dobrohotno primi da ti prinesemo plod svojih usana.
4. Asirac nas neæe izbavljati i neæemo konje više jahati niti æemo djelu ruku svojih govoriti: 'Bože naš!' - jer u tebe sirota milost nalazi."
5. Iscijelit æu ih od njihova otpada, od svega æu ih srca ljubiti; jer gnjev se moj odvratio od njih.
6. Bit æu kao rosa Izraelu; kao ljiljan on æe cvasti, pustit æe korijen poput jablana,
7. nadaleko pružat æe izdanke. Ljepota æe mu biti kao u masline, miris poput libanonskog.
8. Opet æe u mojoj sjeni boraviti, uzgajat æe svoju pšenicu, vinograde gajit' što æe steæi ime vina helbonskog.
9. Efrajime, što ti imaš još s kumirima? Ja sam ga uslišao i pogledao. Ja sam poput zelena èempresa: po meni si rodan plodovima.
10. Tko je mudar neka shvati ovo, i èovjek razuman neka spozna! Jer pravi su putovi Jahvini: pravednici hode po njima, grešnici na njima posræu.
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
1. Zborovoði. Psalam. Davidov. Bože, diko moja, nemoj šutjeti!
2. Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju, govore mi jezikom lažljivim,
3. rijeèima me mržnje okružuju, bezrazložno me napadaju.
4. Za moju me ljubav oni optužuju, a ja se samo molim.
5. Uzvraæaju mi zlo za dobro, mržnju za ljubav moju.
6. "Digni protiv njega bezbožnika i tužitelj nek' mu stane zdesna!
7. Kad mu se bude sudilo, nek' bude osuðen, i molitva mu se za grijeh uzela!
8. Dani njegovi nek' budu malobrojni, njegovu službu nek' dobije drugi!
9. Djeca njegova nek' postanu siroèad, a njegova žena udovica!
10. Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek' budu baèena iz opustjelih domova!
11. Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed, tuðinci nek' razgrabe plod muke njegove!
12. Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovao siroèadi njegovoj!
13. Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo!
14. Spominjao se Jahve grijeha njegovih, i grijeh njegove majke nek' se ne izbriše:
15. nek budu svagda Jahvi pred oèima! Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!"
16. Jer se ne spomenu da èini milosrðe, veæ proganjaše bijedna i uboga i u smrt gonjaše èovjeka srca shrvana.
17. Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega!
18. Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda uðe u njega i kao ulje u kosti njegove.
19. Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagda paše!
20. Tako nek' plati Jahve tužiteljima mojim koji zlo govore protiv duše moje!
21. A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me, spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja!
22. Jer bijedan sam i ubog, i srce je moje ranjeno u meni.
23. K'o sjena što se naginje ja nestajem, progone me kao skakavca.
24. Od posta mi koljena klecaju i tijelo moje omrša.
25. Ruglom sam njima postao, kimaju glavom kad me vide.
26. Pomozi mi, Jahve, Bože moj, po doborti me svojoj spasi!
27. Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja i da si ti ovo uèinio, Jahve!
28. Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj; nek' se postide koji se na me podižu, a sluga tvoj nek' se raduje!
29. Stidom nek' se odjenu tužitelji moji i sramotom svojom nek' se k'o plaštem pokriju!
30. Slavit æu Jahvu iz svega grla i hvalit' ga u veliku mnoštvu
31. jer stoji s desne siromahu da mu dušu spasi od sudaca.
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
"Onde há mais sacrifício, há mais generosidade." São Padre Pio de Pietrelcina
