Biblija u jednoj godini.

Na 219. dan razmišljamo o nadi i obnovi. Izaija 59-60 najavljuje Božje izbavljenje i svjetlo za Njegov narod. Ezekiel 19 oplakuje uništenje i progonstvo, podsjećajući nas na ozbiljnost grijeha. Izreke 13:9-12 uče da nada i rast dolaze iz učenja i strpljenja, nudeći lekcije o povjerenju u Božju vjernost.

Poglavlje 59

1. Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi èuo,

2. nego su opaèine vaše jaz otvorile izmeðu vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša.

3. Jer ruke su vaše u krvi ogrezle, a vaši prsti u zloèinima. Usne vam izgovaraju laž, a jezik podlost mrmlja.

4. Nitko s pravom tužbu ne podiže, niti koga sude po istini. U ništavilo se uzdaju, laž kazuju, zaèinju zloæu, a raðaju bezakonje.

5. Legu jaja gujina, tkaju mrežu paukovu; pojede li tko njihovo jaje, umire, razbije li ga, iz njega ljutica izlazi.

6. Njihovim tkanjem nemoguæe se odjenuti, ne možeš se pokriti njihovom rukotvorinom. Rukotvorine su njihove djela zloèinaèka, rukama svojim èine nasilje.

7. Noge njihove u zlo hitaju i brze su da krv nevinu proliju. Misli su im misli zloèinaèke, pustoš i propast na njinim su putima.

8. Put mira oni ne poznaju, na stazama njihovim nema pravice. Iskrivili su svoje putove, tko njima kreæe mira ne poznaje.

9. Stog' se pravo od nas udaljilo, zato pravda ne dopire do nas. Nadasmo se svjetlosti, a ono tama; i vidjelu, a ono u tmini hodimo.

10. Pipamo kao slijepci duž zida, tapkamo kao bez oèiju. Spotièemo se u podne k'o u sumraku, sasvim zdravi, kao da smo mrtvi.

11. Svi mumljamo kao medvjedi i guèemo tužno kao golubovi. Oèekivasmo Sud, a njega nema, i spasenje - od nas je daleko.

12. Jer mnogo je naših opaèina pred tobom i grijesi naši protiv nas svjedoèe. Doista, prijestupi su naši pred nama, mi znademo svoju krivicu;

13. pobunili smo se i zanijekali Jahvu, odmetnuli se od Boga svojega, govorili podlo, odmetnièki, mrmljali u srcu rijeèi lažljive.

14. Tako je potisnuto pravo, i pravda mora stajati daleko. Jer na trgu posrnu istina i poštenju nema više pristupa.

15. Vjernosti je ponestalo, a tko izbjegava zlo, bude opljaèkan. Jahve vidje, i ne bi mu milo što nema pravice.

16. Vidje da nema èovjeka, zaèudi se što nema posrednika. Tad mu pomože njegova mišica i njegova ga pravda poduprije.

17. Pravednost je obukao k'o oklop, stavio na glavu kacigu spasenja. Osvetom se odjenuo k'o haljom, ogrnu se revnošæu kao plaštem.

18. Vratit æe svakome po njegovim djelima: gnjev svojim protivnicima, odmazdu dušmanima.

19. Sa zapada vidjet æe ime Jahvino i Slavu njegovu s istoka sunèanog. Jer doæi æe kao uska rijeka koju goni dah Jahvin.

20. Ali doæi æe Otkupitelj Sionu, i onima od sinova Jakovljevih koji se obrate od svog otpadništva, rijeè je Jahvina.

21. "A ovo je moj Savez s njima," govori Jahve. "Duh moj koji je na tebi i rijeèi moje koje stavih u tvoja usta neæe iziæi iz usta tvojih ni usta tvojega potomstva, ni iz usta potomstva tvojih potomaka, od sada pa dovijeka," veli Jahve.

Poglavlje 60

1. Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina.

2. A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom.

3. K tvojoj svjetlosti koraèaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja.

4. Podigni oèi, obazri se: svi se sabiru, k tebi dolaze. Sinovi tvoji dolaze izdaleka, kæeri ti nose u naruèju.

5. Gledat æeš tad i sjati radošæu, igrat æe srce i širit' se, jer k tebi æe poteæi bogatstvo mora, blago naroda k tebi æe pritjecati.

6. Mnoštvo deva prekrit æe te, jednogrbe deve iz Midjana i Efe. Svi æe iz Šebe doæi donoseæi zlato i tamjan i hvale Jahvi pjevajuæi.

7. Sva stada kedarska u tebi æe se sabrati, ovnovi nebajotski bit æe ti na službu. Penjat æe se k'o ugodna žrtva na moj žrtvenik, proslavit æu Dom Slave svoje!

8. Tko su oni što lebde poput oblaka, k'o golubovi prema golubinjacima svojim?

9. Da, to se zbog mene sabiru brodovi, laðe su taršiške pred njima da izdaleka dovezu tvoje sinove, a s njima srebro njihovo i zlato, zbog imena Jahve, Boga tvojega, zbog Sveca Izraelova koji te proslavi.

10. Zidine æe tvoje obnoviti stranci i kraljevi njihovi služit æe ti. U svojoj srdžbi ja sam te udario, al' u svojoj naklonosti opet ti se smilovah.

11. Vrata æe tvoja biti otvorena svagda, ni danju ni noæu neæe se zatvarati, da propuste k tebi bogatstva naroda s kraljevima koji ih vode.

12. Jer propast æe narod i kraljevstvo koje ti ne bude htjelo služiti, i ti æe se narodi sasvim zatrti.

13. K tebi æe doæi slava Libanona, èempresi, jele i brijestovi skupa, da ukrase prostor mojega Svetišta, podnožje æe moje proslaviti!

14. K tebi æe, sagnuti, dolaziti sinovi tvojih tlaèitelja, pred noge ti padat' koji te prezirahu. Nazivat æe te Gradom Jahvinim, Sionom Sveca Izraelova.

15. Zato što si bio ostavljen, omražen, izbjegavan, uèinit æu te vjeènim ponosom, radošæu od koljena do koljena.

16. Ti æeš sisati mlijeko naroda, sisat æeš grudi kraljeva. I znat æeš da sam ja, Jahve, Spasitelj tvoj, Silni Jakovljev, tvoj Otkupitelj.

17. Mjesto mjedi, donijet æu zlato; mjesto željeza, donijet æu srebro; mjesto drva, mjed; mjesto kamena, željezo. Za glavara tvoga postavit æu Mir, Pravdu za vladara.

18. Više se neæe slušat' o nasilju u tvojoj zemlji ni o pustošenju i razaranju na tvojem podruèju. Zidine æeš svoje nazivati Spasom, Slavom svoja vrata.

19. Neæe ti više sunce biti svjetlost danju nit' æe ti svijetlit' mjeseèina, nego æe Jahve biti tvoje vjeèno svjetlo i tvoj æe Bog biti tvoj sjaj.

20. Sunce tvoje neæe više zalaziti nit' æe ti mjesec pomrèati, jer æe Jahve biti tvoje vjeèno svjetlo, i okonèat æe se dani tvoje žalosti.

21. Svi u tvom narodu bit æe pravednici i posjedovat æe zemlju dovijeka, mog nasada izdanci, mojih ruku djelo, da bih se u njima proslavio.

22. Od najmanjega postat æe tisuæa, od neznatnoga moæan narod. Ja, Jahve, govorio sam; u pravo æu vrijeme izvršiti.

1. A ti, sine èovjeèji, protuži tužaljkom za knezovima izraelskim.

2. Reci: Što bijaše tvoja mati? Lavica meðu lavovima, ležala je meðu laviæima, hraneæi mladunèad svoju.

3. I othrani jedno mlado, koje lavom posta. Nauèiv se plijen derati, stade ljude proždirati!

4. Narodi se protiv njega udružiše, lav upade u jamu njihovu, na lancu ga odvedoše u zemlju egipatsku.

5. A kad mati vidje da uzalud èeka i da joj nada propade, uze drugo mlado i od njega lava uèini.

6. Živeæ' tako meðu lavovima, i on lavom posta. Nauèiv se plijen derati, stade ljude proždirati,

7. utvrde im rušiti, pustošiti gradove. Uzdrhta zemlja i sve na njoj od silne rike njegove.

8. Ali se ljudi iz okolnih mjesta protiv njega podigoše i zamke mu postaviše; i lav se uhvati u jamu njihovu.

9. Okovana u kavez ga zatvoriše, odvedoše kralju babilonskom, ondje ga u kulu zatoèiše, da mu se više ne èuje rika po gorama izraelskim.

10. Mati tvoja bješe kao loza pokraj vode zasaðena, rodna i granata od obilja vode!

11. Imala je jaku granu za palicu vladalaèku: uzdiže se nad krošnju, naoèita visinom, mnoštvom granèica.

12. Al' u gnjevu bješe išèupana i na zemlju baèena. Istoènjak joj rod sasuši: polomi se i uvenu jaka grana njezina i vatra je svu proguta.

13. U pustinju bje presaðena, u zemlju suhu, bezvodnu.

14. Al' liznu oganj iz pruta njezina i spali joj grane i plodove! I nema više na njoj grane jake za palicu vladalaèku." To je, evo tužaljka, i ostat æe tužaljka.

9. Svjetlost pravednièka blistavo sja, a svjetiljka opakih gasi se.

10. Oholost raða samo svaðu, a mudrost je u onih koji primaju savjet.

11. Naglo steèeno bogatstvo išèezava, a tko sabire pomalo, biva bogat.

12. Predugo oèekivanje ubija srce, a ispunjena želja drvo je života.