Na 220. dan, Bog nas tješi i obećava obnovu. Izaija 61-62 predstavlja utjehu i radost potlačenima. Ezekiel 20 podsjeća na Gospodinovu korekciju i putove za Njegov narod. Izreke 13:13-16 nude lekcije o slušanju pouke, vrednovanju mudrosti i žetvi nagrada života vođenog božanskim načelima.
1. Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i osloboðenje sužnjevima;
2. da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega; da razveselim ožalošæene na Sionu
3. i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha oèajna. I zvat æe ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim - na slavu njegovu.
4. Oni æe nanovo diæi drevne razvaline, sazdati opet mjesta poharana, ruševine prošlih pokoljenja.
5. Tuðinci æe doæi da vam stada pasu, stranci æe vam biti ratari i vinogradari.
6. A vas æe zvati "Sveæenici Jahvini", nazivat æe vas "Službenici Boga našega". Uživat æete bogatstva naroda, blagom se njihovim dièiti.
7. Dvostruka bijaše njihova sramota - rug i prezir bijahu im baština - zato æe u zemlji svojoj baštinit' dvostruko, njihova æe biti radost vjeèita.
8. Jer ja, Jahve, ljubim pravdu, a mrzim grabež nepravedni. Vjerno æu ih nagraditi i sklopiti s njima Savez vjeèni.
9. Slavno æe im biti sjeme meðu pucima i potomstvo meðu narodima. Tko god ih vidi, prepoznat æe da su sjeme što ga Jahve blagoslovi.
10. Radošæu silnom u Jahvi se radujem, duša moja klièe u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi il' nevjesta kad se uresi nakitom.
11. Kao što zemlja tjera svoje klice, kao što u vrtu nièe sjemenje, uèinit æe Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.
1. Sionu za ljubav neæu šutjeti, Jeruzalema radi neæu mirovati dok pravda njegova ne zasine k'o svjetlost, dok njegovo spasenje ne plane k'o zublja.
2. I puci æe vidjet' tvoju pravednost, i tvoju slavu svi kraljevi; prozvat æe te novim imenom što æe ga odrediti usta Jahvina.
3. U Jahvinoj æeš ruci biti kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog.
4. Neæe te više zvati Ostavljenom ni zemlju tvoju Opustošenom, nego æe te zvati Moja milina, a zemlju tvoju Udata, jer ti si milje Jahvino i zemlja æe tvoja imat' supruga.
5. Kao što se mladiæ ženi djevicom, tvoj æe se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj æe se Bog tebi radovati.
6. Na zidine tvoje, Jeruzaleme, stražare sam postavio: ni danju ni noæu ne smiju zašutjeti. O, vi koji podsjeæate Jahvu, vama nema poèinka!
7. I ne dajte mu mira dok ne obnovi Jeruzalem, dok ga opet slavom na zemlji ne uèini.
8. Zakle se Gospod desnicom i mišicom svojom snažnom: "Neæu više dati žita tvoga za hranu neprijateljima. Neæe više tuðinci piti tvoga vina o kojem si teško radio.
9. Neka ga jedu oni koji su ga želi i neka hvale Jahvu, neka ga piju oni što su ga trgali u predvorju mojega Svetišta!"
10. Proðite, proðite kroz vrata, poravnajte put narodu! Nasipajte, nasipajte cestu, uklonite s nje kamenje. Podignite stijeg narodima!
11. Evo, Jahve oglasuje do nakraj zemlje: "Recite kæeri sionskoj: Evo, dolazi tvoj spasitelj. Evo, s njim naplata njegova i njegova nagrada ispred njega!
12. Oni æe se zvati 'Sveti narod', 'Otkupljenici Jahvini'. A tebe æe zvati 'Traženi' - 'Grad neostavljeni'."
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
1. Godine sedme, petoga mjeseca, desetoga dana, doðoše k meni neke od starješina izraelskih da se s Jahvom svjetuju. Posjedaše preda me.
2. I doðe mi rijeè Jahvina: "Sine èovjeèji! Govori starješinama Izraelovim!
3. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Došli ste me pitati za savjet? Života mi moga, neæete me pitati!' - rijeè je Jahve Gospoda.
4. Hoæeš li im suditi, hoæeš li suditi, sine èovjeèji? Pokaži im gadosti otaca njihovih.
5. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Onoga dana kad izabrah Izraela i ruku stavih na potomstvo doma Jakovljeva te im se objavih u zemlji egipatskoj, zakleh im se: Ja sam Jahve, Bog vaš!
6. Toga im se dana rukom podignutom zakleh da æu ih izvesti iz zemlje egipatske u zemlju koju za njih izabrah, u zemlju kojom teèe med i mlijeko, od svih zemalja najljepšu.
7. I rekoh im: Odbacite od sebe sve gadosti što vam oèi privlaèe i ne kaljajte se kumirima egipatskim jer - ja sam Jahve, Bog vaš!'
8. Ali se oni odvrgoše od mene i ne htjedoše me poslušati: nijedan ne odbaci gadosti koje mu oèi zaniješe i ne okani se kumira egipatskih. Tad odluèih izliti gnjev svoj na njih i iskaliti srdžbu na njima u zemlji egipatskoj.
9. Ali radi imena svojega - da se ne kalja na oèi naroda meðu kojima obitavahu i pred kojima im bijah objavio da æu ih izvesti -
10. izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh ih u pustinju;
11. i dadoh im svoje uredbe i objavih svoje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio;
12. dadoh im i svoje subote, kao znak izmeðu sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posveæujem.
13. Ali se i u pustinji dom Izraelov odmetnu od mene: nisu hodili po mojim uredbama; odbaciše moje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; subote moje oskvrnjivahu. I zato odluèih u pustinji gnjev svoj na njih izliti da ih zatrem.
14. Ali ni toga ne uèinih radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naoèigled izvedoh.
15. Ali im se zakleh u pustinji da ih neæu uvesti u zemlju koju sam im bio dao, u zemlju kojom teèe med i mlijeko, od svih zemalja najljepšu,
16. jer odbaciše moje zakone, i ne hodiše po mojim uredbama, i subote moje oskvrnjivahu, a srce im iðaše za njihovim kumirima.
17. Oèi se moje ipak sažališe da ih ne zatrem. I tako ih u pustinji ne uništih,
18. nego rekoh sinovima njihovim u pustinji: 'Ne hodite po uredbama svojih otaca, ne èuvajte zakona njihovih i ne kaljajte se kumirima njihovim!
19. Ja sam Jahve, Bog vaš! Po uredbama mojim hodite, èuvajte i vršite moje zakone
20. i svetkujte moje subote, neka one budu znak izmeðu mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaš!'
21. Ali se i sinovi odmetnuše od mene: po mojim uredbama nisu hodili i nisu èuvali ni vršili mojih zakona, koje svatko mora vršiti da bi živio, a subote su moje oskvrnjivali. I zato odluèih gnjev svoj izliti i iskaliti srdžbu svoju na njima u pustinji.
22. Ali opet ruku svoju sustegoh radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naoèigled izvedoh.
23. No zakleh se u pustinji da æu ih raspršiti meðu narode i rasijati po zemljama,
24. jer nisu vršili mojih zakona i jer prezreše moje uredbe i jer subote moje oskvrnjivahu i oèi upirahu u kumire svojih otaca.
25. I zato im dadoh uredbe koje ne bijahu dobre, zakone koji usmræuju:
26. da se oskvrnjuju svojim prinosima, provodeæi kroz oganj svoju prvoroðenèad. Htjedoh tako da ih zastrašim, neka znaju da sam ja Jahve.
27. Sine èovjeèji, reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod! I ovim me oci vaši još uvrijediše: nevjerom mi se iznevjeriše!
28. Kad ih uvedoh u zemlju koju im se zakleh dati, gdje god bi ugledali povišen brežuljak ili stablo krošnjato, prinosili bi žrtve, donosili izazovne prinose, metali mirise ugodne, nalijevali ljevanice.
29. Upitah ih: što li znaèi ta uzvišica na koju se penjete?' I tako osta ime 'bama', uzvišica, do dana današnjega.
30. Zato reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Ne kaljate li se i vi kao oci vaši, ne provodite li i vi blud s gadostima njihovim?
31. Kaljate se prinoseæi im darove, provodeæi kroz oganj svoje sinove u èast svim kumirima svojim sve do dana današnjega. I da me onda za savjet pitaš, dome Izraelov! Života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - neæete me za savjet pitati!
32. I neæe se zbiti o èemu sanjate kad govorite: 'Bit æemo kao drugi narodi, kao narodi ostalih zemalja što služe drveæu i kamenju.'
33. Života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - vladat æu vama rukom krepkom i mišicom uzdignutom, u svoj žestini svoje jarosti.
34. Izvest æu vas iz naroda, skupiti vas iz svih zemalja u koje bijaste raspršeni rukom krepkom i mišicom uzdignutom, u svem plamu jarosti moje!
35. Odvest æu vas u pustinju naroda i ondje vam licem u lice suditi!
36. Kao što sudih ocima vašim u pustinji zemlje egipatske, i vama æu suditi - rijeè je Jahve Gospoda!
37. Provest æu vas ispod štapa svojega, podvræi vas brojenju:
38. razluèit æu izmeðu vas sve koji se pobuniše i odvrgoše od mene: izvest æu ih iz zemlje u kojoj kao došljaci borave, ali - u zemlju Izraelovu nikad uæi neæe! I znat æete da sam ja Jahve!'
39. 'A vi, dome Izraelov' - ovako govori Jahve Gospod - 'samo idite i dalje služite svaki svom kumiru! Jednom æete, kunem vas se, poslušati i neæete više kaljati moje sveto ime svojim prinosima i kumirima:
40. na Svetoj gori mojoj, na visokoj gori Izraelovoj - rijeè je Jahve Gospoda - služit æe mi sav dom Izraelov, u svojoj zemlji. Ondje æe mi oni omiljeti i ondje æu iskati vaše podizanice i prinose vaših prvina sa svim svetinjama.
41. Omiljet æete mi kao miris ugodan kad vas izvedem iz narodÄa i skupim iz zemalja u kojima bjeste rasijani. I na vama æu oèitovati svetost svoju naoèigled svih naroda.
42. Tada æete znati da sam ja Jahve, kada vas dovedem u zemlju Izraelovu, u zemlju koju se zakleh dati oèevima vašim.
43. Ondje æete se spomenuti svih svojih putova i nedjela kojima se okaljaste: sami æete sebi omrznuti zbog nedjela što ih poèiniste.
44. I tada æete spoznati da sam ja Jahve kad, radi imena svojega, ne postupim s vama po zloæi vaših putova ni po vašim pokvarenim djelima, dome Izraelov! Tako govori Jahve Gospod!'"
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
13. Tko rijeè prezire, taj propada, a tko poštiva zapovijedi, plaæu dobiva.
14. Pouka mudraèeva izvor je životni, ona izbavlja od zamke smrti.
15. Uvid u dobro pribavlja milost, a put bezbožnika hrapav je.
16. Svatko pametan djeluje promišljeno, a bezumnik se hvališe svojom ludošæu.
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
"Deus não opera prodígios onde não há fé." São Padre Pio de Pietrelcina
