Evanðelje po Ivanu, 2

1. Treæeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka.

2. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi uèenici.

3. Kad ponesta vina, Isusu æe njegova majka: "Vina nemaju."

4. Kaže joj Isus: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj èas!"

5. Nato æe njegova mati poslužiteljima: "Što god vam rekne, uèinite!"

6. A bijaše ondje Židovima za èišæenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere.

7. Kaže Isus poslužiteljima: "Napunite posude vodom!" I napune ih do vrha.

8. Tada im reèe: "Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola." Oni odnesu.

9. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaruènika

10. i kaže mu: "Svaki èovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si èuvao dobro vino sve do sada."

11. Tako, u Kani Galilejskoj, uèini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi uèenici.

12. Nakon toga siðe sa svojom majkom, s braæom i sa svojim uèenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.

13. Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziðe u Jeruzalem.

14. U Hramu naðe prodavaèe volova, ovaca i golubova i mjenjaèe gdje sjede.

15. I naèini biè od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjaèima rasu novac i stolove isprevrta,

16. a prodavaèima golubova reèe: "Nosite to odavde i ne èinite od kuæe Oca mojega kuæu trgovaèku."

17. Prisjetiše se njegovi uèenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.

18. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: "Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ èiniti?"

19. Odgovori im Isus: "Razvalite ovaj hram i ja æu ga u tri dana podiæi."

20. Rekoše mu nato Židovi: "Èetrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da æeš ga u tri dana podiæi?"

21. No on je govorio o hramu svoga tijela.

22. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi uèenici da je to htio reæi te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reèe.

23. Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajuæi znamenja koja je èinio.

24. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao

25. i nije trebalo da mu tko daje svjedoèanstvo o èovjeku: ta sam je dobro znao što je u èovjeku.