1. Skini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesreæe, odjeni se zauvijek ljepotom slave Božje,

2. ogrni se plaštem Božje pravednosti, stavi na glavu vijenac slave Vjeènoga;

3. jer Bog hoæe pokazati sjaj tvoj svemu pod nebom

4. i zasvagda ti hoæe dati ime: 'Mir pravednosti' i 'Slava bogoljubnosti'.

5. Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko i obazri se na istok: Pogledaj! Djeca se tvoja sabiru, od istoka do zapada, na zapovijed Svetoga, radujuæ' se što ih se spomenuo Bog.

6. Otišli su od tebe pješice, vodio ih neprijatelj, a gle, Bog ih tebi vraæa nošene u slavlju, kao djecu kraljevsku.

7. I naredi Bog: neka se snize sve visoke gore i vjeène klisure; nek' se doline ispune i poravna zemlja da Izrael èvrsto kroèi u sjaju slave Božje.

8. A šume i sva stabla mirisna èinit æe sjenu Izraelu po Božjoj zapovijedi;

9. jer Bog æe voditi Izraela u radosti, u svjetlu njegove slave, prateæ' ga milosrðem svojim i pravednošæu."





“Enquanto tiver medo de ser infiel a Deus, você não será’. Deve-se ter medo quando o medo acaba!” São Padre Pio de Pietrelcina