Knjiga Nehemijina, 1
1. Povijest Nehemije, sina Hakalijina. Mjeseca Kisleva, dvadesete godine, kad sam bio u Susi,
1. Verba Nehemiae filii Hacha liae. Et factum est in mense Ca sleu, anno vicesimo, et ego eram in castro Susan.
2. doðe Hanani, jedan od moje braæe, s nekim ljudima iz Judeje. Ja ih zapitah o Židovima - o Ostatku što se spasio od sužanjstva i o Jeruzalemu.
2. Et venit Hanani unus de fratribus meis, ipse et viri ex Iuda; et interrogavi eos de Iudaeis, qui salvati erant et supererant de captivitate, et de Ierusalem.
3. Oni mi odgovoriše: "Ostatak, oni koji su nakon sužanjstva ostali u zemlji, u velikoj su nevolji i sramoti. Jeruzalemski je zid sav razoren, a vrata mu ognjem spaljena."
3. Et dixerunt mihi: “Superstites, qui supererant de captivitate ibi in provincia, in afflictione magna sunt et in opprobrio; et murus Ierusalem dissipatus est, et portae eius combustae sunt igne”.
4. Kad sam èuo te vijesti, sjedoh i zaplakah. Tugovao sam više dana, postio i molio se pred Bogom nebeskim.
4. Cumque audissem verba huiuscemodi, sedi et flevi et luxi diebus multis; ieiunabam et orabam ante faciem Dei caeli.
5. I rekoh: "O, Jahve, Bože nebeski, veliki i strašni Bože koji èuvaš Savez i naklonost onima koji te ljube i drže zapovijedi tvoje!
5. Et dixi: “Quaeso, Domine, Deus caeli, Deus fortis, magne atque terribilis, qui custodis pactum et misericordiam cum his, qui te diligunt et custodiunt mandata tua;
6. Neka uho tvoje bude pažljivo i oèi tvoje otvorene da èuješ molitvu sluge svoga. Molim ti se sada, danju i noæu, za sinove Izraelove, sluge tvoje, i ispovijedam grijehe sinova Izraelovih koje smo uèinili protiv tebe; sagriješili smo i ja i kuæa oca mojega!
6. fiat auris tua auscultans, et oculi tui aperti, ut audias orationem servi tui, quam ego oro coram te hodie, die et nocte pro filiis Israel servis tuis, et confiteor pro peccatis filiorum Israel, quibus peccaverunt tibi. Ego quoque et domus patris mei peccavimus,
7. Veoma smo zlo èinili prema tebi, ne držeæi naredaba tvojih, zakona i obièaja koje si ti naredio po Mojsiju, sluzi svome.
7. delinquentes deliquimus contra te et non custodivimus praecepta et mandata et iudicia, quae praecepisti Moysi famulo tuo.
8. Ali se opomeni rijeèi koje si povjerio Mojsiju, sluzi svome: 'Ako budete nevjerni, ja æu vas rasuti meðu narode;
8. Memento verbi, quod mandasti Moysi servo tuo dicens: “Cum transgressi fueritis, ego dispergam vos in populos;
9. ali ako se obratite meni i budete poštovali moje naredbe i držali ih, budu li neki od vas prognani i nakraj neba, ja æu vas sakupiti i odvesti na mjesto koje sam izabrao da ondje prebiva moje Ime.'
9. si autem revertamini ad me et custodiatis praecepta mea et faciatis ea, etiamsi abducti fueritis in extrema caeli, inde congregabo vos et reducam in locum quem elegi, ut habitaret nomen meum ibi”.
10. A, eto, oni su tvoje sluge i tvoj narod, koji si izbavio svojom velikom moæi i snažnom rukom svojom.
10. Ipsi enim sunt servi tui et populus tuus, quos redemisti in fortitudine tua magna et in manu tua valida.
11. Ah, Gospode, neka uho tvoje bude pažljivo na molitvu sluge tvoga, na molitvu slugu tvojih, koji su spremni bojati se tvoga Imena. Smjerno te molim, udijeli danas sreæu sluzi svome i uèini da naðe milost pred ovim èovjekom." A ja bijah tada peharnik kraljev.
11. Obsecro, Domine, sit auris tua attendens ad orationem servi tui et ad orationem servorum tuorum, qui volunt timere nomen tuum; et fac servum tuum prosperari hodie et da ei gratiam ante virum hunc”. Ego enim eram pincerna regis.
