Löydetty 256 Tulokset: vode Nila
O Jahve, nado Izraela, svi koji te ostave postidjet æe se, koji se odmetnu od tebe bit æe u prah upisani, jer ostaviše Izvor žive vode. (Jeremija 17, 13)
Nestaje li s gorske vrleti snijeg libanonski? Mogu li presušiti vode daleke što studene teku? (Jeremija 18, 14)
Tada pograbiše Jeremiju i baciše ga u èatrnju kraljeviæa Malkije, što je bila u tamnièkom dvorištu, i oni ga spustiše na užetima. Ali u èatrnji ne bijaše vode, veæ samo glib, tako da Jeremija propade u glib. (Jeremija 38, 6)
Tko se to diže poput Nila, èije vode šume, k'o brzaci nabujaše? (Jeremija 46, 7)
To Egipat se diže poput Nila, k'o brzaci vode mu nabujaše. I govori: diæi æu se, poplaviti zemlju, opustošiti gradove i puèanstvo! (Jeremija 46, 8)
Ovako reèe Jahve: "Evo, vode se dižu sa Sjevera i kao nabujali brzaci poplavljuju zemlju i sve što je na njoj, gradove i sve njihovo puèanstvo. I ljudi vapiju, i kukaju svi žitelji zemlje, (Jeremija 47, 2)
Urlanje Hešbona i Elalea èuje se sve do Jahasa. Vièu od Soara do Horonajima i Eglat Šelišije, jer se i vode nimrimske pretvoriše u pustaru. (Jeremija 48, 34)
Maè na vode njihove, neka presahnu! Jer to je zemlja idola, zaludiše ih kipovi, strašila njihova. (Jeremija 50, 38)
Kad mu glas zaori, huèe vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje: stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih. (Jeremija 51, 16)
Jer sam Jahve pustoši Babilon, on stišava strašnu buku njegovu: buèili su vali njegovi k'o vode velike, razlijegala se huka njihova. (Jeremija 51, 55)
Neka im nestane kruha i vode, neka usahnu zbog bezakonja svojega i jedan za drugim neka poginu! (Ezekiel 4, 17)
"Sine èovjeèji, jedi kruha zabrinuto i pij vode sa zebnjom i sa strepnjom! (Ezekiel 12, 18)