Löydetty 256 Tulokset: vode Nila
Kovaè ga izraðuje na živu ugljevlju, èekiæem ga oblikuje, snažnom ga rukom obraðuje. Gladan je i iznemogao; ne pije vode, iscrpljuje se. (Izaija 44, 12)
Neæe više gladovat' i žeðati, neæe ih muèiti žega ni sunce, jer vodit æe ih onaj koji im se smiluje, dovest æe ih k izvorima vode. (Izaija 49, 10)
Zašto ne naðoh nikoga kad sam došao? Zašto se ne odazva nitko kad sam zazvao? Zar mi je ruka prekratka da izbavi, ili u meni snage nema da oslobodim? Gle, prijetnjom svojom isušujem more, u pustinje rijeke pretvaram; njihove se ribe raspadaju jer vode nema i od žeði ugibaju. (Izaija 50, 2)
"Bit æe mi k'o za Noinih dana, kad se zakleh da vode Noine neæe više preplaviti zemlju; tako se zaklinjem da se više neæu na tebe srditi nit' æu ti prijetiti. (Izaija 54, 9)
Vrata æe tvoja biti otvorena svagda, ni danju ni noæu neæe se zatvarati, da propuste k tebi bogatstva naroda s kraljevima koji ih vode. (Izaija 60, 11)
Spomenuše se tad davnih dana i sluge njegova Mojsija: "Gdje li je onaj koji izvuèe iz vode pastira stada svojega? Gdje je onaj koji udahnu u njega Duh svoj sveti? (Izaija 63, 11)
"Jer dva zla narod moj uèini: ostavi mene, Izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu. (Jeremija 2, 13)
A sad, zašto kreæeš u Egipat da piješ vode iz Nila? Zašto kreæeš u Asiriju da piješ vode iz Rijeke? (Jeremija 2, 18)
Kad mu glas zaori, huèe vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih. (Jeremija 10, 13)
A ja bijah kao jagnje krotko što ga vode na klanje i ne slutih da protiv mene snuju pakosne naume. "Uništimo drvo još snažno, iskorijenimo ga iz zemlje živih, da mu se ime nikad više ne spominje!" (Jeremija 11, 19)
Što æeš reæi kada ti se nametnu kao gospodari tvoji oni koje si sam nauèio da te kao ljubavnici vode. Neæe li te bolovi spopasti kao porodilju? (Jeremija 13, 21)
Odliènici šalju sluge po vodu: dolaze do studenaca, ali vode ne nalaze, vraæaju se praznih vrèeva, postiðeni, posramljeni, pokriše glavu svoju. (Jeremija 14, 3)
