Löydetty 96 Tulokset: pan

• Svi se zapanjiše zbog velièanstva Božjega. Dok su se svi divili svemu što je èinio, reèe on uèenicima: (Evanðelje po Luki 9, 43)

• "Kad umrije siromah, odnesoše ga anðeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. (Evanðelje po Luki 16, 22)

• Kaže mu Isus: "Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge - i sav je èist! I vi ste èisti, ali ne svi!" (Evanðelje po Ivanu 13, 10)

• Rekoše zato meðu sobom: "Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopane" - da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeliše meðu se haljine moje, za odjeæu moju baciše kocku. I vojnici uèiniše tako. (Evanðelje po Ivanu 19, 24)

• Braæo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu meðu nama groba sve do današnjeg dana. (Djela apostolska 2, 29)

• Razabraše da je to on - onaj koji je na Divnim vratima Hrama prosio milostinju - i ostadoše zapanjeni i izvan sebe zbog onoga što se s njim dogodilo. (Djela apostolska 3, 10)

• Kako se pak on držao Petra i Ivana, sav se narod zapanjen strèa k njima u trijem zvani Salomonov. (Djela apostolska 3, 11)

• Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. (Djela apostolska 6, 5)

• Stjepan je pun milosti i snage èinio velika èudesa i znamenja u narodu. (Djela apostolska 6, 8)

• Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa poèeše raspravljati sa Stjepanom, (Djela apostolska 6, 9)

• A svi koji su sjedili u Vijeæu upriješe pogled u Stjepana te opaziše - lice mu kao u anðela. (Djela apostolska 6, 15)

• Stjepan odgovori: "Braæo i oci, èujte! Bog slave ukaza se ocu našemu Abrahamu dok bijaše u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu, (Djela apostolska 7, 2)