Löydetty 317 Tulokset: njihove

  • I sve zlo Šekemaca Bog svali na njihove glave i tako ih stiže kletva Jotama, sina Jerubaalova. (Knjiga o sucima 9, 57)

  • "Ne", odgovoriše mu, "mi æemo te samo svezati i predati u njihove ruke, ali te zacijelo ne želimo pogubiti." Onda ga svezaše sa dva nova užeta i odvedoše iz spilje. (Knjiga o sucima 15, 13)

  • Oni æe te pozdraviti i dat æe ti dva kruha, a ti ih primi iz njihove ruke. (Prva knjiga o Samuelu 10, 4)

  • spremi se David i krenu sa svojim ljudima te ubi Filistejcima dvije stotine ljudi; i donese njihove obreske i predade ih kralju na broj da bi postao njegov zet. Tada mu Šaul dade svoju kæer Mikalu za ženu. (Prva knjiga o Samuelu 18, 27)

  • Kad je, dakle, David sa svojim ljudima došao u grad, vidješe da je grad spaljen, a njihove žene, njihovi sinovi i njihove kæeri odvedeni u ropstvo. (Prva knjiga o Samuelu 30, 3)

  • Potom uzeše njihove kosti i ukopaše ih pod tamarisom u Jabešu i postiše sedam dana. (Prva knjiga o Samuelu 31, 13)

  • Svako je podnožje imalo èetiri tuèana toèka i osovine od tuèa; èetiri su njihove noge imale držaèe; pod umivaonikom bijahu držaèi sliveni s ukrasima. (Prva knjiga o kraljevima 7, 30)

  • Toèkovi su bili slièni toèkovima obiènih kola: njihove osovine, naplaci, paoci i glavèine - sve bijaše liveno. (Prva knjiga o kraljevima 7, 33)

  • usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, (Prva knjiga o kraljevima 8, 49)

  • Neka oèi tvoje budu otvorene na prošnju tvoga sluge i na prošnju naroda tvoga Izraela da èuješ sve njihove molbe što æe ih tebi uputiti. (Prva knjiga o kraljevima 8, 52)

  • A reæi æe im se: 'Jer su ostavili Jahvu, Boga svoga, koji je izveo oce njihove iz Egipta, a priklonili se drugim bogovima, èastili ih i služili im, zato je Jahve pustio na njih sva ova zla.'" (Prva knjiga o kraljevima 9, 9)

  • Bio je rat izmeðu Ase i Baše, kralja izraelskoga, u sve njihove dane. (Prva knjiga o kraljevima 15, 16)


“Queira o dulcíssimo Jesus conservar-nos na Sua graça e dar-nos a felicidade de sermos admitidos, quando Ele quiser, no eterno convívio…” São Padre Pio de Pietrelcina