Löydetty 1387 Tulokset: joj

  • Onda æe opet Josip svojoj braæi: "Primaknite se k meni!" Kad su se primakli, nastavi: "Ja sam Josip, vaš brat; onaj koga ste prodali u Egipat. (Knjiga Postanka 45, 4)

  • Onda faraon reèe Josipu: "Kaži svojoj braæi neka uèine ovo: 'Natovarite svoje živine i odmah se uputite u zemlju kanaansku. (Knjiga Postanka 45, 17)

  • To su bili potomci Zilpe, koju je Laban darovao svojoj kæeri Lei. Ona je tako rodila Jakovu šesnaest duša. (Knjiga Postanka 46, 18)

  • To su bili potomci Bilhe, koju je Laban dao svojoj kæeri Raheli. Ona je Jakovu rodila sedam potomaka. (Knjiga Postanka 46, 25)

  • Zatim Josip reèe svojoj braæi i oèevoj obitelji: "Otiæi æu i obavijestiti faraona; reæi æu mu: 'Moja braæa i obitelj moga oca, koji su bili u zemlji kanaanskoj, došli su k meni. (Knjiga Postanka 46, 31)

  • A tebi ostavljam Šekem, nešto više nego tvojoj braæi, što sam ga svojim maèem i lukom osvojio od Amorejaca." (Knjiga Postanka 48, 22)

  • Na njihova vijeæanja ja ne silazio, u njihovim zborovima udjela ne imao! U srdžbi su svojoj ljude ubijali; u obijesti bikove sakatili. (Knjiga Postanka 49, 6)

  • 'Ovako recite Josipu: Oprosti braæi svojoj zlo i grijeh što su onako okrutno prema tebi postupili.' Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga svoga oca!" Na te rijeèi Josip brizne u plaè. (Knjiga Postanka 50, 17)

  • Napokon reèe Josip svojoj braæi: "Ja æu, evo, naskoro umrijeti. Ali æe se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju što ju je pod zakletvom obeæao Abrahamu, Izaku i Jakovu." (Knjiga Postanka 50, 24)

  • Otvori je i pogleda, a to u njoj dijete! Muško èedo. Plakalo je. Njoj se sažali na nj. "Bit æe to hebrejsko dijete", reèe. (Knjiga Izlaska 2, 6)

  • "Idi!" - odgovori joj faraonova kæi. Tako djevojka ode i pozove djetetovu majku. (Knjiga Izlaska 2, 8)

  • "Uzmi ovo dijete", rekne joj faraonova kæi, "i odgoji mi ga, a ja æu te plaæati." Tako žena uzme dijete i othrani ga. (Knjiga Izlaska 2, 9)


“O temor e a confiança devem dar as mãos e proceder como irmãos. Se nos damos conta de que temos muito temor devemos recorrer à confiança. Se confiamos excessivamente devemos ter um pouco de temor”. São Padre Pio de Pietrelcina