Löydetty 13 Tulokset: godinama

  • I reèe Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luèe dan od noæi, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, (Knjiga Postanka 1, 14)

  • Izak izdahne i umre, starac i godinama zasiæen, te bude pridružen svojim precima. Sahrane ga njegovi sinovi, Ezav i Jakov. (Knjiga Postanka 35, 29)

  • A ako ostaje samo nekoliko godina do jubilejske godine, neka izraèuna pa isplati za svoj otkup prema godinama službe. (Levitski zakonik 25, 52)

  • Ali ako zemljište zavjetuje poslije jubilejske godine, neka sveæenik proraèuna cijenu prema godinama što preostaju do jubilejske godine i prema tome smanji procjenu. (Levitski zakonik 27, 18)

  • Kad je Jošua ostario i odmakao u svojim godinama, reèe mu Jahve: "Veæ si star i vremešan, a ostalo je mnogo zemlje da se osvoji. (Jošua 13, 1)

  • Dozva zato Jošua sve Izraelce, starješine, glavare, suce i upravitelje njihove i reèe im: "Ostario sam i odmakao u godinama. (Jošua 23, 2)

  • David je bio sin nekoga Efraæanina iz Betlehema u Judeji; taj se zvao Jišaj, a imao je osam sinova. Taj je èovjek u Šaulovo vrijeme bio star i odmakao u godinama. (Prva knjiga o Samuelu 17, 12)

  • Kralj David bijaše ostario i odmakao u godinama; premda su ga pokrivali mnogim pokrivaèima, nije se mogao ugrijati. (Prva knjiga o kraljevima 1, 1)

  • I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reèe: "Po godinama svojim još mlad sam ja, a u duboku vi ste ušli starost; bojažljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama. (Knjiga o Jobu 32, 6)

  • ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja. (Psalmi 102, 28)

  • Za kraljevanja Demetrijeva godine sto šezdeset i devete mi smo vam Židovi pisali ovo: "U nevoljama i jadima koji su zaredali u ovim godinama otkako su Jason i njegove pristalice izdali Svetu zemlju i kraljevstvo, (Druga knjiga o Makabejcima 1, 7)

  • A bijaše neka proroèica Ana, kæi Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, (Evanðelje po Luki 2, 36)


“Há alegrias tão sublimes e dores tão profundas que não se consegue exprimir com palavras. O silêncio é o último recurso da alma, quando ela está inefavelmente feliz ou extremamente oprimida!” São Padre Pio de Pietrelcina