Löydetty 153 Tulokset: Salomon

  • Kao žrtvu prièesnicu, koju je prikazao Jahvi, Salomon prinese dvadeset i dvije tisuæe volova i stotinu i dvadeset tisuæa ovaca; time kralj i svi Izraelci posvete Dom Jahvin. (Prva knjiga o kraljevima 8, 63)

  • Tu je sveèanost u ono vrijeme Salomon slavio sedam dana, sa svim Izraelcima, zborom velikim od Ulaza u Hamat do Potoka Egipatskog, pred Jahvom, Bogom našim. (Prva knjiga o kraljevima 8, 65)

  • Kad je Salomon dovršio gradnju Doma Jahvina, kraljevskog dvora i svega što je namislio graditi, (Prva knjiga o kraljevima 9, 1)

  • Poslije dvadeset godina, za kojih je Salomon sagradio obje zgrade, Dom Jahvin i kraljevski dvor, (Prva knjiga o kraljevima 9, 10)

  • a Hiram, kralj Tira, dobavljao mu drvo cedrovo i èempresovo i zlata koliko je god želio, dade tada kralj Salomon Hiramu dvadeset gradova u zemlji galilejskoj. (Prva knjiga o kraljevima 9, 11)

  • Hiram izaðe iz Tira da vidi gradove koje mu je Salomon darovao, ali mu se nisu svidjeli. (Prva knjiga o kraljevima 9, 12)

  • Ovako je bilo s rabotom koju je kralj Salomon digao da sagradi Dom Jahvin, svoj dvor, Milo i zidove Jeruzalema, Hasor, Megido i Gezer. (Prva knjiga o kraljevima 9, 15)

  • a Salomon obnovi Gezer, Bet Horon Donji, (Prva knjiga o kraljevima 9, 17)

  • sve gradove-skladišta koje je Salomon imao, gradove za bojna kola i gradove za konjicu, i sve što je Salomon želio sagraditi u Jeruzalemu, na Libanonu i u svim zemljama koje su mu bile podložne. (Prva knjiga o kraljevima 9, 19)

  • sinovima njihovim koji ostadoše iza njih u zemlji i koje Izraelci nisu zatrli, Salomon nametnu tešku tlaku do današnjega dana. (Prva knjiga o kraljevima 9, 21)

  • Sinove Izraelove nije Salomon pretvarao u robove, nego su mu oni bili vojnici, dvorani, vojskovoðe, tridesetnici, zapovjednici njegovih bojnih kola i konjice. (Prva knjiga o kraljevima 9, 22)

  • Èim je faraonova kæi ušla iz Davidova grada u kuæu koju joj Salomon bijaše sagradio, tada on podiže Milo. (Prva knjiga o kraljevima 9, 24)


“Não queremos aceitar o fato de que o sofrimento é necessário para nossa alma e de que a cruz deve ser o nosso pão cotidiano. Assim como o corpo precisa ser nutrido, também a alma precisa da cruz, dia a dia, para purificá-la e desapegá-la das coisas terrenas. Não queremos entender que Deus não quer e não pode salvar-nos nem santificar-nos sem a cruz. Quanto mais Ele chama uma alma a Si, mais a santifica por meio da cruz.” São Padre Pio de Pietrelcina