Löydetty 18870 Tulokset: Dã
Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda. (Knjiga Postanka 7, 20)
Sve što u svojim nosnicama imaše dah života - sve što bijaše na kopnu - izgibe. (Knjiga Postanka 7, 22)
Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom. (Knjiga Postanka 7, 24)
Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu. (Knjiga Postanka 8, 1)
Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade. (Knjiga Postanka 8, 2)
Polako se povlaèile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale, (Knjiga Postanka 8, 3)
a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata. (Knjiga Postanka 8, 4)
Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci. (Knjiga Postanka 8, 5)
Kad je izminulo èetrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je naèinio na korablji; (Knjiga Postanka 8, 6)
Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje. (Knjiga Postanka 8, 8)
Ali golubica ne naðe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju. (Knjiga Postanka 8, 9)
Poèeka još sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje. (Knjiga Postanka 8, 10)
