Mosaico decorativo

Löydetty 18870 Tulokset: Dã

  • Koliko je bolji pravednik koji nema kumirÄa; sramota je daleko od njega! (Baruh 6, 72)

  • Godine tridesete, èetvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah meðu izgnanicima na rijeci Kebaru, otvoriše se nebesa i ja ugledah božanska viðenja. (Ezekiel 1, 1)

  • Petoga dana istoga mjeseca - godine pete otkako odvedoše u izgnanstvo kralja Jojakima - (Ezekiel 1, 2)

  • Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, bukteæi oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu. (Ezekiel 1, 4)

  • Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od èetiri biæa po jedan toèak. (Ezekiel 1, 15)

  • Toèkovi bijahu slièni krizolitu, sva èetiri istoga oblika; oblikom i napravom bijahu kao da je jedan toèak u drugome. (Ezekiel 1, 16)

  • Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i toèkovi podizali, jer duh biæa bijaše u toèkovima. (Ezekiel 1, 20)

  • Èuh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se biæa zaustavila, spustila bi krila. (Ezekiel 1, 24)

  • Sa svoda nad njihovim glavama èula se grmljavina. (Ezekiel 1, 25)

  • Ispod svoda nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki èovjek. (Ezekiel 1, 26)

  • Taj blijesak na sve strane bijaše poput duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To bijaše nešto kao slava Jahvina. Vidjeh, padoh nièice i èuh glas koji mi govoraše. (Ezekiel 1, 28)

  • I reèe mi: "Sine èovjeèji, na noge se, da s tobom govorim!" (Ezekiel 2, 1)


"Quem te agita e te atormenta é o demônio. Quem te consola é Deus!" São Padre Pio de Pietrelcina