Löydetty 18870 Tulokset: Dã
Kome, dakle, neæe biti jasno: to bogovi nisu? (Baruh 6, 51)
TÓa ne mogu oni postaviti kralja u nekoj zemlji niti dati kišu ljudima; (Baruh 6, 52)
Kako onda pomisliti ili povjerovati da su to bogovi? (Baruh 6, 56)
Zato je bolje biti kralj koji dokazuje svoju hrabrost, ili u kuæi korisna posuda kojom se vlasnik služi nego lažni bogovi; bolja su i vrata u kuæi koja èuvaju ono što je u njoj nego lažni bogovi; i drveni stup u kakvoj palaèi bolji je nego lažni bogovi. (Baruh 6, 58)
Sunce, mjesec i zvijezde, dok sjaju da izvrše službu, poslušni su. (Baruh 6, 59)
Milina je vidjeti i munju kada sijevne. A vjetar donosi dah svoj zemlji, (Baruh 6, 60)
i oblaci, kada im Gospod zapovjedi da oblete svu zemlju, odmah izvrše nalog Božji. Vatra, poslana odozgo da sažeže gore i šume, izvršava što joj je naloženo. (Baruh 6, 61)
Zato se ne može misliti ni reæi da su to bogovi, jer nisu sposobni kazniti niti uèiniti dobra ljudima. (Baruh 6, 63)
Kada, dakle, znate da to bogovi nisu, njih se ne bojte! (Baruh 6, 64)
Nikako nam, dakle, nije jasno da su to bogovi; stoga ih se ne bojte! (Baruh 6, 68)
Jednako su slièni glogovu grmu u vrtu na koji sjeda svaka ptica ili mrtvacu baèenu u mrak - ti drveni bogovi obloženi zlatom i srebrom. (Baruh 6, 70)
Po grimizu i crvenilu što na njima trune prepoznat æete da to nisu bogovi. Napokon i sami budu izjedeni te postanu na sramotu zemlji. (Baruh 6, 71)