Löydetty 613 Tulokset: Bilo

• Pastiri se zatim vratiše slaveæi i hvaleæi Boga za sve što su èuli i vidjeli kako im je bilo reèeno. (Evanðelje po Luki 2, 20)

• Kad je Isus nastupio, bilo mu je oko trideset godina. Bijaše - kako se smatralo - sin Josipov, Elijev, (Evanðelje po Luki 3, 23)

• I nisu se više usuðivali upitati ga bilo što. (Evanðelje po Luki 20, 40)

• Tada razabra otac da je to bilo upravo onog èasa kad mu Isus reèe: "Sin tvoj živi." I povjerova on i sav dom njegov. (Evanðelje po Ivanu 4, 53)

• Anðeo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi ušao pošto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti. (Evanðelje po Ivanu 5, 4)

• Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije." (Evanðelje po Ivanu 6, 7)

• Reèe Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuæa. (Evanðelje po Ivanu 6, 10)

• Drugi govorahu: "Ovo je Krist." A bilo ih je i koji su pitali: "Pa zar Krist dolazi iz Galileje? (Evanðelje po Ivanu 7, 41)

• To uèenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to uèiniše. (Evanðelje po Ivanu 12, 16)

• Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje. (Evanðelje po Ivanu 12, 43)

• A sada ti, Oèe, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. (Evanðelje po Ivanu 17, 5)

• Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uðoše da se ne okaljaju, veæ da mognu blagovati pashu. (Evanðelje po Ivanu 18, 28)