Löydetty 1035 Tulokset: Asa

  • Mnogo bih vam imao pisati, ali ne htjedoh na papiru i crnilom, nego se nadam da æu doæi k vama i iz usta u usta govoriti da radost vaša bude potpuna. (Druga Ivanova poslanica 1, 12)

  • Oni su ljage na vašim agapama, bezobzirno se s vama gosteæi i napasajuæi se; oblaci bezvodni što ih vjetrovi raznose, stabla besplodna u kasnoj jeseni, dvaput usahla, iskorijenjena, (Poslanica Jude apostola 1, 12)

  • druge spasavajte otimajuæi ih ognju, treæima se pak smilujte sa strahom, mrzeæi i haljinu puti okaljanu. (Poslanica Jude apostola 1, 23)

  • a posred svijeænjaka netko kao Sin Èovjeèji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom; (Otkrivenje 1, 13)

  • Buduæi da si oèuvao moju rijeè o postojanosti, i ja æu oèuvati tebe od èasa kušnje koji ima doæi na sav svijet da se iskušaju svi pozemljari. (Otkrivenje 3, 10)

  • I vidjeh snažna anðela gdje iza glasa proglašuje: "Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpeèatiti peèate njezine?" (Otkrivenje 5, 2)

  • Klicahu iza glasa: "Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moæ, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i èast, i slavu, i blagoslov!" (Otkrivenje 5, 12)

  • Vikahu iza glasa: "Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar neæeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?" (Otkrivenje 6, 10)

  • I vidjeh drugoga jednog anðela gdje uzlazi od istoka sunèeva s peèatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj èetvorici anðela kojima bi dano nauditi zemlji i moru: (Otkrivenje 7, 2)

  • Vièu iz glasa: "Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!" (Otkrivenje 7, 10)

  • I vidjeh i zaèuh orla: letio posred neba i vikao iza glasa: "Jao! Jao! Jao pozemljarima od novih glasova trubalja preostale trojice anðela koji æe sad-na zatrubiti!" (Otkrivenje 8, 13)

  • u ruci drži otvorenu knjižicu. I zakoraèi desnom nogom na more, lijevom na zemlju pa povika iza glasa kao kad lav rièe. (Otkrivenje 10, 2)


“Não queremos aceitar o fato de que o sofrimento é necessário para nossa alma e de que a cruz deve ser o nosso pão cotidiano. Assim como o corpo precisa ser nutrido, também a alma precisa da cruz, dia a dia, para purificá-la e desapegá-la das coisas terrenas. Não queremos entender que Deus não quer e não pode salvar-nos nem santificar-nos sem a cruz. Quanto mais Ele chama uma alma a Si, mais a santifica por meio da cruz.” São Padre Pio de Pietrelcina