Löydetty 3174 Tulokset: Ana

• U vrijeme Šalmanasarovo dijelio sam obilno milostinju svojoj braæi: (Tobija 1, 16)

• Nije prošlo ni pedeset dana kadli kralja ubiše njegova dva sina; poslije toga pobjegoše u planinu Ararat, a zakralji se mjesto njega sin mu Asarhadon. On na èelo državne riznice i èitave uprave postavi Ahikara, sina moga brata Anaela. (Tobija 1, 21)

• Moja je žena Ana odonda zaraðivala ruènim radom: prela je i tkala. (Tobija 2, 11)

• Istoga dana i Sari, kæeri Raguelovoj, u Ekbatani Medijskoj, dogodi se te je izruži jedna sluškinja njezina oca (Tobija 3, 7)

• Toga dana Tobit se sjeti novca što ga bijaše pohranio kod Gabaela, u Ragesu Medijskom. (Tobija 4, 1)

• Svakog dana, sine, sjeti se Gospodina Boga našega; nemoj griješiti ili kršiti njegovih zapovijedi. Èini pravedna djela svega svog vijeka i ne kroèi putovima nepravde. (Tobija 4, 5)

• A on æe: "Ja sam Azarja, sin Ananije, najstarijeg od tvoje braæe." (Tobija 5, 13)

• Tobit mu kaza: "Dobro mi došao! I ne ljuti se na me zato što sam htio doznati za tvoj rod i za tvoje ime. Ti si dakle moj brat iz ugledna i plemenita roda. Poznavao sam dobro i Ananiju i Jatana, sinove velikog Semeja, kad smo išli zajedno u Jeruzalem da se poklonimo i prikažemo prvine i desetine plodina. Oni nisu nikada zašli na stranputicu. Braæa su ti ljudi valjani. Pripadaš plemenitu rodu. (Tobija 5, 14)

• Ali Ana, majka Tobijina, zaplaka i ukori Tobita: "Zašto si dopustio da nam sin ode? Nije li on štap naših ruku kad ulazi i izlazi pred nama? (Tobija 5, 18)

• Onda mladiæ kaza anðelu: "Brate Azarja, èuo sam da je djevojka veæ bila dana sedmorici ljudi i da su svi naðeni mrtvi u svadbenoj sobi: (Tobija 6, 14)

• Tada priredi gozbu koja je trajala èetrnaest dana. (Tobija 8, 19)

• Prije nego što su izminuli svadbeni dani, Raguel uze zaklinjati Tobiju: "Ne idi na put dok se ne navrši èetrnaest svadbenih dana, (Tobija 8, 20)