Löydetty 3174 Tulokset: Ana
sveæenici Elijakim, Maaseja, Minjamin, Mikaja, Elijoenaj, Zaharija, Hananija s trubama, (Knjiga Nehemijina 12, 41)
zatim Maaseja, Šemaja, Eleazar, Uzi, Johanan, Malkija, Elam i Ezer. Pjevaèi su pjevali pod ravnanjem Jizrahjinim. (Knjiga Nehemijina 12, 42)
Toga su dana prinesene velike žrtve, ljudi su dali oduška radosti, jer ih je Bog ispunio velikom radošæu, veselile se i žene i djeca. I radost Jeruzalema èula se nadaleko. (Knjiga Nehemijina 12, 43)
Jer od Davidovih i Asafovih dana, od davnine, postoje pjevaèki glavari i pjesme pohvalne i zahvalnice Bogu. (Knjiga Nehemijina 12, 46)
To me veoma rasrdilo: izbacih iz sobe sav namještaj Tobijina stana (Knjiga Nehemijina 13, 8)
Nad spremištima postavio sam sveæenika Šelemju, književnika Sadoka i levita Pedaju, a uz njih Hanana, sina Zakura, sina Matanijina. Njih su smatrali pouzdanima; njihova je dužnost bila da dijele svojoj braæi. (Knjiga Nehemijina 13, 13)
Onih sam dana vidio i Židove koji se bijahu oženili Ašdoðankama, Amonkama i Moapkama. (Knjiga Nehemijina 13, 23)
Povijest Tobita, sina Tobielova, sina Ananielova, sina Aduelova, sina Gabaelova, potomka Asielova, iz plemena Naftalijeva - (Tobija 1, 1)
koji je u vrijeme Šalmanasara, kralja asirskoga, bio odveden u sužanjstvo iz Tisbe, koja se nalazi južno od Kedeša Naftalijeva, u Gornjoj Galileji, nešto poviše Hasora. (Tobija 1, 2)
Dok sam se, u vrijeme svoje mladosti, još nalazio u domovini, u zemlji Izraelovoj, sve se pleme Naftalija, oca mojega, bilo udaljilo od doma Davidova i od Jeruzalema, izabrana meðu svim plemenima Izraelovim da bi u njemu prinosili svoje žrtve. Zbog toga je i bio podignut i posveæen Hram, Prebivalište Svevišnjega, za sva vjekovita pokoljenja. (Tobija 1, 4)
i zato me Svevišnji nagradi milošæu i naklonošæu Šalmanasara, komu postadoh upraviteljem dobara. (Tobija 1, 13)
Ali kada Šalmanasar umrije, zakralji se mjesto njega Sanherib, njegov sin. Ceste njegove postadoše opasne i ja više nisam mogao iæi u Mediju. (Tobija 1, 15)
