Löydetty 158 Tulokset: židovski hram
Kad se približavao Azotu, pokazali su mu spaljen Dagonov hram, opustošeni Azot s okolinom, razbacana mrtva tijela i izgorjele ostake onih koje je Jonatan spalio u ratu. Nagomilali su ih na hrpu na kraljevu putu. (Prva knjiga o Makabejcima 11, 4)
Tako su oni otišli u Rim, ušli u senat i rekli: "Veliki sveæenik Jonatan i narod židovski poslaše nas da meðu sobom obnovimo prijateljstvo i savezništvo kakvo je bilo prije." (Prva knjiga o Makabejcima 12, 3)
"Veliki sveæenik Jonatan, narodno vijeæe, sveæenici i ostali narod židovski pozdravljaju svoju braæu Spartance. (Prva knjiga o Makabejcima 12, 6)
Evo prijepisa pisma što su ga poslali Spartanci: "Glavari i grad Spartanaca pozdravljaju velikog sveæenika Šimuna, starješine, sveæenike i sav ostali židovski narod, svoju braæu. (Prva knjiga o Makabejcima 14, 20)
Mi smo njihov izvještaj zapisali u narodnom vijeæu ovako: židovski poslanici, Antiohov sin Numenije i Jasonov sin Antipater, došli su da s nama obnove prijateljstvo. (Prva knjiga o Makabejcima 14, 22)
pismo ovog sadržaja: "Kralj Antioh pozdravlja velikog sveæenika i voðu Šimuna i židovski narod. (Prva knjiga o Makabejcima 15, 2)
Kad ponovo osvojimo svoje kraljevstvo, obasut æemo tebe, tvoj narod i Hram takvim èastima da æe vam slava zablistati po svoj zemlji." (Prva knjiga o Makabejcima 15, 9)
Veliki sveæenik Šimun i židovski narod uputili su nam židovske poslanike kao prijatelje i saveznike da obnove nekadašnje prijateljstvo i savezništvo. (Prva knjiga o Makabejcima 15, 17)
Tada æe Gospodin ponovo pokazati sve ove predmete i vidjet æe se Gospodinova slava i Oblak, kao što se pojavio za Mojsija i kad je Salomon molio da hram bude velièanstveno posveæen." (Druga knjiga o Makabejcima 2, 8)
dogaðalo se da su i sami kraljevi poštovali Sveto mjesto i èastili Hram najdragocjenijim darovima. (Druga knjiga o Makabejcima 3, 2)
Židovi su velièali Gospodina koji je èudesno proslavio svoje Sveto mjesto. A Hram, trenutak prije pun straha i nemira, sada, kad se oèitovao Svevladar Gospodin, prelijevao se radošæu i veseljem. (Druga knjiga o Makabejcima 3, 30)
da sveæenici više u službi oko žrtvenika nisu pokazivali nikakve revnosti, nego su se, preziruæi Hram i zanemarujuæi žrtve, na poziv zveèke žurili na Zakonom nedopuštene priredbe u kazalištu. (Druga knjiga o Makabejcima 4, 14)
