1. Dok se u Svetom gradu živjelo u potpunom miru i dok su se ondje najstrože obdržavali zakoni, i to zbog pobožnosti velikog sveæenika Onije i njegove mržnje na zlo,

2. dogaðalo se da su i sami kraljevi poštovali Sveto mjesto i èastili Hram najdragocjenijim darovima.

3. Tako je azijski kralj Seleuk iz vlastitih dohodaka namirivao sve troškove koji su bili potrebni za bogoslužne žrtve.

4. Ali neki Šimun iz Bilgina plemena, postavši hramskim predstojnikom, zavadi se s velikim sveæenikom zbog gradskoga tržnog nadzora.

5. Kako nije mogao pobijediti Oniju, ode k Apoloniju iz Tarsa, koji je u to vrijeme bio upravitelj u Celesiriji i Feniciji.

6. Priopæi mu kako je jeruzalemska riznica krcata neizrecivim blagom, tako da mu se kolièina ne može ustanoviti, i kako to sve nije potrebno za troškove žrtvovanja te bi se moglo prebaciti u kraljevsko vlasništvo.

7. Prigodom jednog sastanka s kraljem Apolonije ga obavijesti o prokazanom blagu, a kralj izabra Heliodora, svoga državnog upravitelja, i posla ga s nalogom da preuzme spomenuto blago.

8. Heliodor odmah krenu na put, pod izlikom da æe izvršiti nadzor nad gradovima Celesirije i Fenicije, a uistinu da izvrši kraljev nalog.

9. Kad je došao u Jeruzalem i kad su ga vrhovni sveæenik i grad ljubezno primili, priopæi o prijavi i objasni radi èega je došao, pa poèe ispitivati je li uistinu tako.

10. Veliki mu sveæenik objasni da su to pohrane udovica i siroèadi;

11. a nešto od toga da pripada Hirkanu, Tobijinu sinu, veoma uglednu èovjeku, te da, suprotno od klevetnièke izjave opakog Šimuna, ima svega èetiri stotine talenata srebra i dvije stotine talenata zlata.

12. Nikako nije dopušteno da se oštete oni koji su se pouzdali u svetost mjesta, u dostojanstvo i nepovredivost Hrama koji je poštovan u svem svijetu.

13. Ali je Heliodor, zbog kraljevih naloga, rekao da se blago svakako mora preuzeti u kraljevsku blagajnu.

14. Na dan koji je za to odredio ušao je da popiše blago. U gradu je nastala povelika uznemirenost.

15. Sveæenici su se u sveæenièkoj odjeæi bacili nièice pred žrtvenik i zavapili prema nebu, Tvorcu zakona o pohrani, moleæi ga da saèuva netaknuta dobra onima koji su ih pohranili.

16. Pogled na lice velikog sveæenika razdirao je srce: njegov izgled i bljedilo lica odavalo je duševnu tjeskobu.

17. Obuzeo ga strah te je drhtao cijelim tijelom, a to je onima koji su ga gledali kazivalo koliko mu srce pati.

18. Ljudi su hrlili hrpimice iz kuæa na skupnu molitvu, jer je Svetom mjestu prijetilo oskvrnuæe.

19. Žene, potpasavši kostrijet ispod grudi, grnule na ulice. Štoviše, i djevojke, zatvorene u kuæama, istrèale jedne na vrata, druge na zidove, neke se naginjale kroz prozore,

20. a sve pružale ruke prema nebu, na molitvu.

21. Bilo je žalosno vidjeti posvuda prostrto mnoštvo i tjeskobu velikog sveæenika zbog onoga što æe doæi.

22. Dok su s jedne strane zazivali svemoguæeg Gospoda da povjerene pologe potpuno netaknute saèuva vlasnicima,

23. s druge je strane Heliodor izvršivao ono što se odluèilo.

24. Veæ je on stigao sa svojom pratnjom pred riznicu, kad se ukaza Gospodar duhova i svih vlasti u takvu velièanstvu da je sve koji se usudiše onamo iæi udarila Božja sila te su zapali u nemoæ i strah.

25. Pred oèima im se pojavi konj s prekrasnim sedlom, a na njem strašan jahaè: žestoko se propinjuæi, konj je udarao Heliodora prednjim kopitima. Onaj koji je sjedio na njemu kao da je bio u zlatnu oklopu.

26. U isto vrijeme ukazala mu se dva druga mladiæa, vrlo snažna, sjajne ljepote, u velièanstvenoj odjeæi. Pristupiše Heliodoru, jedan s jedne a drugi s druge strane, i stadoše ga bez daha bièevati tuèom udaraca.

27. Heliodor pade na zemlju; obavi ga gusta tama, a oni ga pograbiše i staviše na nosila.

28. I tako su tog èovjeka, koji je èas prije ušao u spomenutu riznicu s mnogobrojnom pratnjom i cijelom tjelesnom stražom, iznijeli bespomoæna, i po tome svi jasno uvidješe Božju silu.

29. Dok je on, udaren Božjom moæi, ležao bez rijeèi i lišen svake nade u spasenje,

30. Židovi su velièali Gospodina koji je èudesno proslavio svoje Sveto mjesto. A Hram, trenutak prije pun straha i nemira, sada, kad se oèitovao Svevladar Gospodin, prelijevao se radošæu i veseljem.

31. Neki od Heliodorovih pratilaca brzo su zatražili Oniju da moli Svevišnjega neka podari život onomu što je ležao na izdisaju.

32. Bojeæi se da kralj možda ne bi posumnjao da su Židovi napakostili Heliodoru, veliki sveæenik prinese žrtvu za spas toga èovjeka.

33. Dok je veliki sveæenik prinosio žrtvu pomirnicu, Heliodoru se opet ukazaše oni isti mladiæi u istoj odjeæi. Stadoše preda nj i rekoše mu: "Budi vrlo zahvalan velikom sveæeniku Oniji, jer ti je Gospodin samo po njemu podario život.

34. A ti, koga je Nebo izbièevalo, razglasuj svima velièanstvenu Božju silu!" To rekavši, išèeznuše.

35. Heliodor prinese žrtvu Gospodinu i uèini velike zavjete Onomu koji mu je poklonio život, pa se ljubezno oprosti s Onijom i vrati se kralju sa svojom vojskom.

36. Svjedoèio je pred svima o djelima svevišnjeg Boga koja je vidio svojim oèima.

37. Kad ga je kralj upitao koji mu se èovjek èini prikladan da se još jednom pošalje u Jeruzalem, Heliodor odgovori:

38. "Ako imaš kakva neprijatelja ili kakva zavjerenika protiv države, pošalji ga onamo da ti se izbièevan vrati, ako uopæe iznese živu glavu, jer uistinu na onome mjestu vlada Božja sila.

39. Onaj koji stoluje na nebu, bdi nad onim mjestom i brani ga, a one koji onamo zlonamjerno pristupaju bije i uništava."

40. To su, eto, dogaðaji s Heliodorom i oèuvanjem svete riznice. POD ANTIOHOM EPIFANOM





A humildade e a caridade são as “cordas mestras”. Todas as outras virtudes dependem delas. Uma é a mais baixa; a outra é a mais alta. ( P.e Pio ) São Padre Pio de Pietrelcina