Tužaljke, 3
17. Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreæa!
17. Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreæa!
Lamentacije 3 poglavlje je u kojem autor izražava žalost i tugu usprkos nevolji s kojima se suočava. Osjeća se spušteno, pati i plače za pomoć i milosrđe. Ispod je pet stihova povezanih s temama poglavlja:
Psalam 22:1 - "Bože moj, Bože, zašto si me napustio?" Ovaj je stih izraz tjeskobe sličan onom autora Lamentarations 3, koji se u svojoj boli osjeća napušteno i sam.
Psalam 42:5 - "Zašto ste zaklani, o moja duša, i zašto si uznemiren u meni? Čekaj u Bogu, jer ću vas i dalje hvaliti za spas vašeg lica." Psalmist ovdje potiče svoju dušu da vjeruje Bogu i čeka njegovu pomoć, a to je poruka slična onoj autoricu Lamentation 3.
Izaija 49:15 - "Može li žena zaboraviti toliko svog sina koji stvara, da ne suosjeća s njim, sinom njegove utrobe? Ali čak i ako ga je zaboravio, ali neću te zaboraviti." Ovaj je stih podsjetnik na Božju bezuvjetnu ljubav prema svom narodu, čak i usred poteškoća.
2. Korinćanima 4:8-9 - "U svemu što smo uznemireni, ali ne u nevolji; zbunjeni, ali ne obeshrabreni; progonjeni, ali ne bespomoćni; zaklani, ali nisu uništeni." Apostol Pavao ovdje govori o prirodi poteškoća s kojima se suočavamo, ali naglašava da možemo ustrajati u Bogu, kao i autora Lamentarations 3.
Rimljani 8:38-39 - "Jer sam siguran da ni smrt, ni život, ni anđeli, nema principa, ni stvari, ni budućnost, niti su napajali visinu, bez dubine, niti bilo koje drugo stvorenje koje nas može odvojiti od ljubavi od ljubavi Božji, koji je u Kristu Isusu, našem Gospodinu. " Ovaj je stih obećanje da je Božja ljubav nepokolebljiva i da možemo vjerovati njegovoj vjernosti, čak i kad se suočimo s najvećim poteškoćama.
“O meu passado, Senhor, à Tua misericórdia. O meu Presente, ao Teu amor. O meu futuro, à Tua Providência.” São Padre Pio de Pietrelcina
