Propovjednik, 3

1. Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.

1. Omnia tempus habent, et momentum suum cuique negotio sub caelo:

2. Vrijeme raðanja i vrijeme umiranja; vrijeme saðenja i vrijeme èupanja posaðenog.

2. tempus nascendi et tempus moriendi, tempus plantandi et tempus evellendi quod plantatum est,

3. Vrijeme ubijanja i vrijeme lijeèenja; vrijeme rušenja i vrijeme graðenja.

3. tempus occidendi et tempus sanandi, tempus destruendi et tempus aedificandi,

4. Vrijeme plaèa i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.

4. tempus flendi et tempus ridendi, tempus plangendi et tempus saltandi,

5. Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.

5. tempus spargendi lapides et tempus eos colligendi, tempus amplexandi et tempus longe fieri ab amplexibus,

6. Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme èuvanja i vrijeme odbacivanja.

6. tempus quaerendi et tempus perdendi, tempus custodiendi et tempus abiciendi,

7. Vrijeme deranja i vrijeme š§ijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.

7. tempus scindendi et tempus consuendi, tempus tacendi et tempus loquendi,

8. Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira.

8. tempus dilectionis et tempus odii, tempus belli et tempus pacis.

9. Koja je posleniku korist od njegovih napora?

9. Quid lucri habet, qui operatur, de labore suo?

10. Razmišljam o muènoj zadaæi što je Bog zadade sinovima ljudskim.

10. Vidi occupationem, quam dedit Deus filiis hominum, ut occuparentur in ea.

11. Sve što on èini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio èovjeku uvid u vjekove, èovjek ne može dokuèiti djela koja Boga èini od poèetka do kraja.

11. Cuncta fecit bona in tempore suo; et mundum tradidit cordi eorum, et non inveniet homo opus, quod operatus est Deus ab initio usque ad finem.

12. Znam da nije druge sreæe èovjeku osim da se veseli i èini dobro za svojega života.

12. Cognovi quod nihil boni esset in eis nisi laetari et facere bene in vita sua.

13. I kad èovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar.

13. Omnis enim homo, qui comedit et bibit et videt bonum de labore suo, hoc donum Dei est.

14. I znam da sve što Bog èini, èini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog èini tako da ga se boje.

14. Didici quod omnia opera, quae fecit Deus, perseverent in perpetuum; non possumus eis quidquam addere nec auferre, quae fecit Deus, ut timeatur.

15. Što biva, veæ bijaše, i što æe biti, veæ je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo.

15. Quod iam fuit, ipsum est; et, quod futurum est, iam fuit; et Deus requirit, quod abiit.

16. Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zloèinac.

16. Et adhuc vidi sub sole: in loco iudicii ibi impietas, et in loco iustitiae ibi iniquitas;

17. Zato rekoh u sebi: "Bog æe suditi i pravedniku i zloèincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i èin."

17. et dixi in corde meo: “Iustum et impium iudicabit Deus, quia tempus omni rei et omnibus occasio”.

18. Još rekoh u sebi: "Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri."

18. Dixi in corde meo de filiis hominum, ut probaret eos Deus et ostenderet eos in semetipsis similes esse bestiis.

19. Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i èovjek nièim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost.

19. Quoniam sors filiorum hominis et iumentorum una est atque eadem: sicut moritur homo, sic et illa moriuntur; et idem spiritus omnibus: nihil habet homo iumento amplius, quia omnia vanitas.

20. I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraæaju.

20. Et omnia pergunt ad unum locum: de terra facta sunt omnia, et in terram omnia pariter revertuntur.

21. Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji?

21. Quis novit, si spiritus filiorum hominis ascendat sursum, et si spiritus iumentorum descendat deorsum in terram?

22. Uviðam da èovjeku druge sreæe nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko æe ga dovesti do toga da dozna što æe biti poslije njega?

22. Et deprehendi nihil esse melius quam laetari hominem in opere suo; nam haec est pars illius. Quis enim eum adducet, ut post se futura cognoscat?