Otkrivenje, 10
1. I vidjeh drugoga jednog, snažnog anðela: silazio s neba ogrnut oblakom, na glavi mu duga, lice mu kao sunce, a noge kao ognjeno stupovlje;
1. Et vidi alium angelum for tem descendentem de caelo amictum nube, et iris super caput, et facies eius erat ut sol, et pedes eius tamquam columnae ignis;
2. u ruci drži otvorenu knjižicu. I zakoraèi desnom nogom na more, lijevom na zemlju pa povika iza glasa kao kad lav rièe.
2. et habebat in manu sua libellum apertum. Et posuit pedem suum dexterum supra mare, sinistrum autem super terram,
3. I kad povika, oglasi se sedam gromova tutnjavom.
3. et clamavit voce magna, quemadmodum cum leo rugit. Et cum clamasset, locuta sunt septem tonitrua voces suas.
4. A kad se oglasi sedam gromova, htjedoh pisati, ali zaèujem glas s neba: "Zapeèati to što prozbori sedam gromova! Toga ne piši!"
4. Et cum locuta fuissent septem tonitrua, scripturus eram; et audivi vocem de caelo dicentem: “Signa, quae locuta sunt septem tonitrua, et noli ea scribere”.
5. I onaj anðeo što ga vidjeh gdje stoji na moru i zemlji, podiže k nebu desnicu
5. Et angelus, quem vidi stantem supra mare et supra terram, levavit manum suam dexteram ad caelum
6. i zakle se Živim u vijeke vjekova, koji stvori nebo i sve što je na njemu, zemlju i sve što je na njoj, more i sve što je u njemu: "Neæe više biti vremena!
6. et iuravit per Viventem in saecula saeculorum, qui creavit caelum et ea, quae in illo sunt, et terram et ea, quae in ea sunt, et mare et ea, quae in eo sunt: “Tempus amplius non erit,
7. Nego - u dane kad se oglasi sedmi anðeo, èim zatrubi, dovršit æe se otajstvo Božje kao što on to navijesti slugama svojim prorocima."
7. sed in diebus vocis septimi angeli, cum coeperit tuba canere, et consummatum est mysterium Dei, sicut evangelizavit servis suis prophetis”.
8. I glas što ga zaèuh s neba opet prozbori sa mnom: "Idi, uzmi otvorenu knjigu iz ruke anðela što stoji na moru i na zemlji!"
8. Et vox, quam audivi de caelo, iterum loquentem mecum et dicentem: “Vade, accipe librum apertum de manu angeli stantis supra mare et supra terram”.
9. Pristupim k anðelu i zamolim ga da mi dade knjižicu. A on æe mi: "Uzmi je i progutaj! Zagorèit æe ti utrobu, ali æe ti u ustima biti slatka kao med."
9. Et abii ad angelum dicens ei, ut daret mihi libellum. Et dicit mihi: “Accipe et devora illum; et faciet amaricare ventrem tuum, sed in ore tuo erit dulcis tamquam mel”.
10. Uzeh knjižicu iz ruke anðelove i progutah je. I bijaše mi u ustima kao med slatka, ali kad je progutah, zagorèi mi utrobu.
10. Et accepi libellum de manu angeli et devoravi eum, et erat in ore meo tamquam mel dulcis; et cum devorassem eum, amaricatus est venter meus.
11. I reèeno mi je: "Treba da ponovno prorokuješ proti pucima i narodima i kraljevima mnogim!"
11. Et dicunt mihi: “Oportet te iterum prophetare super populis et gentibus et linguis et regibus multis”.
