Knjiga o Ruti, 3

1. Onda æe joj Noemi, svekrva njezina: "Kæeri moja, da ti potražim mirno mjesto gdje bi mogla biti sretna?

1. Et dixit ad eam Noemi socrus sua: “Filia mea, quaeram tibi requiem et providebo, ut bene sit tibi.

2. Vidiš, Boaz, s èijim si se poslenicima našla, naš je roðak. Evo, on æe noæas vijati jeèam na gumnu.

2. Booz propinquus noster, cuius puellis in agro iuncta eras, ecce ipse hac nocte aream hordei ventilat.

3. Umij se ti i namaži, lijepo se odjeni pa idi na gumno. Ne daj da te prepozna prije nego što se najede i napije.

3. Lavare igitur, ungere et induere pallio tuo ac descende in aream; non te videat homo, donec esum potumque finierit.

4. Kad bude lijegao, dobro pazi gdje æe leæi; pa kad legne, otiði onamo, podigni mu pokrivaè s nogu i lezi ondje! Tada æe ti on reæi što ti je èiniti."

4. Quando autem ierit ad dormiendum, nota locum, in quo dormiat; veniesque et discooperies pallium, quo operitur a parte pedum, et ibi iacebis. Ipse autem dicet tibi quid agere debeas”.

5. Ona joj odgovori: "Uèinit æu sve kako mi kažeš."

5. Quae respondit: “Quidquid praeceperis, faciam”.

6. I siðe na gumno i uèini sve kako joj je svekrva naredila.

6. Descenditque in aream et fecit omnia, quae sibi imperaverat socrus.

7. A Boaz, pošto je jeo i pio i tako se odobrovoljio, ode i leže kraj stoga. Onda ona priðe polako, otkri mu noge i leže.

7. Cumque comedisset Booz et bibisset et factus esset hilarior issetque ad dormiendum in extrema parte acervi manipulorum, venit abscondite et, discooperto a pedibus eius pallio, se proiecit.

8. Kad bijaše oko ponoæi, trže se èovjek i obrnu se, i gle: žena leži do njegovih nogu.

8. Et ecce, nocte iam media, expavit homo et erexit se viditque mulierem iacentem ad pedes suos.

9. "Tko si?" - upita on, a ona odgovori: "Ja sam Ruta, sluškinja tvoja. Raširi skut svoje haljine na sluškinju svoju jer si mi skrbnik."

9. Et ait illi: “Quae es?”. Illaque respondit: “Ego sum Ruth ancilla tua. Expande pallium tuum super famulam tuam, quia tibi est ius redemptionis”.

10. "Blagoslovio te Jahve, kæeri moja!" - doèeka on. "Ovaj drugi tvoj èin milosti još je vredniji od prvoga, jer se nisi trudila da slijediš mlade poslenike, bili oni bogati ili siromašni.

10. Et ille: “Benedicta, inquit, es a Domino, filia; et priorem pietatem posteriore superasti, quia non es secuta iuvenes pauperes sive divites.

11. I zato se, kæeri moja, sada ne plaši: uèinit æu ti sve što zatražiš, jer sva vrata moga naroda znaju da si èestita žena.

11. Noli ergo metuere, sed, quidquid dixeris mihi, faciam tibi; scit enim omnis populus, qui habitat intra portas urbis meae, mulierem te esse fortem.

12. Jest, uistinu sam ti skrbnik; ali postoji još bliži od mene.

12. Nec abnuo me propinquum, sed est alius me propinquior.

13. Ostani noæas; ako te sutra ujutro on kao skrbnik htjedne uzeti, dobro, neka te uzme; a ne htjedne li, uzet æu te ja, tako mi Jahve! Spavaj do jutra."

13. Quiesce hac nocte et, facto mane, si te voluerit propinquitatis iure suscipere, bene, suscipiat; sin autem ille noluerit, vivit Dominus, ego te absque ulla dubitatione suscipiam! Dormi usque mane”.

14. I spavaše ona do njegovih nogu do jutra. On ustade prije nego što mogaše èovjek èovjeka razaznati jer mišljaše: "Ne treba da znaju da je žena bila na gumnu."

14. Dormivit itaque ad pedes eius usque ad noctis abscessum. Surrexitque, antequam homines se cognoscerent mutuo, et dixit Booz: “Cave, ne quis noverit quod huc veneris”.

15. I kaza joj: "Daj ogrtaè što je na tebi i drži ga dobro." Ona ga pridrža, a on joj nasu šest mjerica jeèma i naprti joj. I ode ona u grad.

15. Et rursum: “Expande, inquit, palliolum tuum, quo operiris, et tene utraque manu”. Qua extendente et tenente, mensus est sex modios hordei et posuit super eam; quae portans ingressa est civitatem

16. Kad je stigla, upita je svekrva: "Što je s tobom, kæeri moja?" A ona joj pripovjedi sve što je uèinio za nju.

16. et venit ad socrum suam. Quae dixit ei: “Quid egisti, filia?”. Narravitque ei omnia, quae sibi fecisset homo,

17. I nadoveza: "Ovih šest mjerica jeèma dade mi kazujuæi: 'Ne smiješ se vratiti svekrvi praznih ruku.'"

17. et ait: “Ecce sex modios hordei dedit mihi et ait: “Nolo vacuam te reverti ad socrum tuam”.

18. Nato æe joj Noemi: "Budi mirna, kæeri moja, dok ne vidiš što æe biti: jer neæe on imati spokoja dok sve još danas ne dokrajèi."

18. Dixitque Noemi: “Exspecta, filia, donec videamus quem res exitum habeat; neque enim cessabit homo, nisi compleverit hodie, quod locutus est”.