Knjiga o sucima, 1

1. Poslije smrti Jošuine upitaše Izraelci Jahvu: "Tko æe od nas prvi poæi na Kanaance da se protiv njih bori?"

1. Post mortem Iosue consulue runt filii Israel Dominum dicen tes: “Quis nostrum primus ascendet ad Chananaeum ad pugnandum contra eum?”.

2. A Jahve odgovori: "Neka Juda prvi poðe; u njegove ruke stavljam zemlju."

2. Dixitque Dominus: “Iudas ascendet: ecce tradidi terram in manus eius”.

3. Tada Juda reèe svome bratu Šimunu: "Poði sa mnom u zemlju koja mi je dosuðena u baštinu; borit æemo se protiv Kanaanaca, a potom æu se ja uza te boriti na tvojoj zemlji." I Šimun ode s njim.

3. Et ait Iudas Simeoni fratri suo: “Ascende mecum in sorte mea, et pugnemus contra Chananaeum, et ego pergam tecum in sorte tua”. Et abiit cum eo Simeon.

4. Ode Juda i Jahve im predade u ruke Kanaance i Perižane te pobiše u Bezeku deset tisuæa ljudi.

4. Ascenditque Iudas, et tradidit Dominus Chananaeum ac Pherezaeum in manus eorum, et percusserunt in Bezec decem milia virorum.

5. U Bezeku zatekoše Adoni-Sedeka, udariše na nj i poraziše Kanaance i Perižane.

5. Inveneruntque Adonibezec in Bezec et pugnaverunt contra eum ac percusserunt Chananaeum et Pherezaeum.

6. Kad je Adoni-Sedek nagnuo u bijeg, gonili su ga, uhvatili ga i odsjekli mu palce na rukama i nogama.

6. Fugit autem Adonibezec, quem persecuti comprehenderunt, caesis pollicibus manuum eius ac pedum.

7. Tada reèe Adoni-Sedek: "Sedamdeset kraljeva odsjeèenih palaca na rukama i na nogama kupilo je mrvice pod mojim stolom. Kako sam èinio, tako mi Bog vraæa." Odveli su ga u Jeruzalem i ondje je umro.

7. Dixitque Adonibezec: “Septuaginta reges, amputatis manuum ac pedum pollicibus, colligebant sub mensa mea ciborum reliquias. Sicut feci, ita reddidit mihi Deus”. Adduxeruntque eum in Ierusalem, et ibi mortuus est.

8. Zatim Judini sinovi udariše na Jeruzalem, osvojiše ga, posjekoše maèem žitelje i spališe grad.

8. Oppugnantes ergo filii Iudae Ierusalem ceperunt eam; et percusserunt in ore gladii tradentes incendio civitatem.

9. Poslije toga krenuše Judini sinovi da se bore protiv Kanaanaca koji su živjeli u Gorju, Negebu i u Šefeli.

9. Et postea descendentes pugnaverunt contra Chananaeum, qui habitabat in montanis et in Nageb et in Sephela.

10. Onda Juda ode na Kanaance koji su živjeli u Hebronu - Hebronu bijaše nekoæ ime Kirjat Arba - i ondje potuèe Šešaja, Ahimana i Talmaja.

10. Pergensque Iuda contra Chananaeum, qui habitabat in Hebron, cui nomen fuit antiquitus Cariatharbe, percussit Sesai et Ahiman et Tholmai.

11. Odatle krenu na stanovnike Debira, koji se nekoæ zvao Kirjat Sefer.

11. Atque inde profectus abiit ad habitatores Dabir, cuius nomen vetus erat Cariathsepher (id est civitas Litterarum).

12. Tada reèe Kaleb: "Tko pokori i zauzme Kirjat Sefer, dat æu mu svoju kæer Aksu za ženu."

12. Dixitque Chaleb: “Qui percusserit Cariathsepher et ceperit eam, dabo ei Axam filiam meam uxorem”.

13. Zauze ga Otniel, sin Kenaza, mlaðeg brata Kalebova, i Kaleb mu dade svoju kæer Aksu za ženu.

13. Cumque cepisset eam Othoniel filius Cenez frater Chaleb minor, dedit ei Axam filiam suam coniugem.

14. Kad je prišla mužu, on je nagovori da u svoga oca ište polje. Siðe ona s magarca, a Kaleb je upita: "Što hoæeš?"

14. Quae cum veniret, incitavit eum, ut peteret a patre suo agrum. Demisit ergo se de asino, et dixit ei Chaleb: “Quid habes?”.

15. Ona mu odgovori: "Daj mi blagoslov! Kad si mi dao kraj u Negebu, daj mi onda i koji izvor vode." I Kaleb joj dade Gornje i Donje izvore.

15. At illa respondit: “Da mihi benedictionem; quia terram arentem dedisti mihi, da et irriguam aquis”. Dedit ergo ei Chaleb irriguum superius et irriguum inferius.

16. Sinovi Hobaba Kenijca, tasta Mojsijeva, odoše iz Palmova grada s Judinim sinovima u Judinu pustinju, koja je u Negebu, na jugu od Arada. Tu se nastaniše meðu Amaleèanima.

16. Filii autem Hobab Cinaei cognati Moysi ascenderunt de civitate Palmarum cum filiis Iudae in desertum Iudae, quod est ad meridiem Arad, et habitaverunt cum Amalecitis.

17. Potom ode Juda s bratom Šimunom i pobiše Kanaance koji su živjeli u Sefatu i grad izruèiše "heremu", prokletstvu. Zbog toga se grad prozva Horma.

17. Abiit autem Iudas cum Simeone fratre suo et percusserunt simul Chananaeum, qui habitabat in Sephath, et percusserunt urbem anathemate. Vocatumque est nomen eius Horma (id est Anathema).

18. Ali Juda nije uspio zauzeti Gaze s njenim podruèjem, ni Aškelona s njegovim podruèjem, ni Ekrona s njegovim podruèjem.

18. Cepitque Iudas Gazam cum finibus suis et Ascalonem atque Accaron cum terminis suis.

19. Jahve bijaše s njim te on osvoji gorje, ali ne mogaše potjerati onih u nizini jer imahu željezna kola.

19. Fuitque Dominus cum Iuda, et montana possedit; nec potuit expellere habitatores vallis, quia falcatis curribus abundabant.

20. Kao što bijaše odredio Mojsije, dadoše Hebron Kalebu, koji iz njega otjera tri sina Anakova.

20. Dederuntque Chaleb Hebron, sicut dixerat Moyses, qui expulit ex ea tres filios Enac.

21. A Benjaminovi sinovi ne uspješe otjerati Jebusejaca koji su živjeli u Jeruzalemu i tako Jebusejci ostadoše u Jeruzalemu s Benjaminovim sinovima do dana današnjega.

21. Iebusaeum autem habitatorem Ierusalem non expulerunt filii Beniamin, habitavitque Iebusaeus cum filiis Beniamin in Ierusalem usque in praesentem diem.

22. Krenu i pleme Josipovo na Betel i Jahve bijaše s njima.

22. Domus quoque Ioseph ascendit Bethel, fuitque Dominus cum eis.

23. I pleme Josipovo uze izviðati Betel. Grad se nekoæ zvao Luz.

23. Nam, cum explorarent urbem, quae prius Luza vocabatur,

24. Uhode opaziše èovjeka gdje izlazi iz grada i rekoše mu: "Pokaži nam kuda se može u grad, pa æemo ti biti milostivi."

24. viderunt custodes hominem egredientem de civitate dixeruntque ad eum: “Ostende nobis introitum civitatis, et faciemus tecum misericordiam”.

25. On im pokaza kuda mogu u grad. I sve u gradu isjekoše maèem, a onoga èovjeka sa svom njegovom obitelji pustiše da ode.

25. Qui cum ostendisset eis, percusserunt urbem in ore gladii; hominem autem illum et omnem cognationem eius dimiserunt.

26. Èovjek je otišao u zemlju Hetita i ondje sagradio grad i prozvao ga Luz. Tako se zove još i danas.

26. Qui dimissus abiit in terram Hetthim et aedificavit ibi civitatem vocavitque eam Luzam, quae ita appellatur usque in praesentem diem.

27. Manaše nije osvojio Bet-Šeana i njegovih sela ni Tanaka i njegovih sela. Nije potjerao ni stanovnika iz Dora i njegovih sela, ni stanovnika Jibleama i njegovih sela, ni stanovnika Megida i njegovih sela. Tako su Kanaanci ostali i živjeli u toj zemlji.

27. Manasses quoque non occupavit Bethsan et Thanach cum viculis suis nec expulit habitatores Dor et Ieblaam et Mageddo cum viculis suis; mansitque Chananaeus in terra hac.

28. Kad je Izrael ojaèao, nametnuo je Kanaancima tlaku, ali ih nije mogao otjerati.

28. Postquam autem confortatus est Israel, fecit eos tributarios et expellere noluit.

29. Ni Efrajim nije otjerao Kanaanaca koji su živjeli u Gezeru, tako te su Kanaanci tu živjeli meðu njima.

29. Ephraim etiam non expulit Chananaeum, qui habitabat in Gazer, sed habitavit Chananaeus in medio eius in Gazer.

30. Zebulun nije otjerao stanovnika Kitrona ni stanovnika Nahalola. Tako su Kanaanci ostali usred Zebulunovih sinova, ali im bijaše nametnuta tlaka.

30. Zabulon non expulit habitatores Cetron et Naalol, sed habitavit Chananaeus in medio eius factusque est ei tributarius.

31. Ni Ašer nije otjerao stanovnika Akona, ni stanovnika Sidona, ni onih iz Mahalaba, Akziba, Helbe, Afika i Rehoba.

31. Aser quoque non expulit habitatores Achcho et Sidonis, Ahalab et Achazib et Helba et Aphec et Rohob;

32. Ašerovci su ostali tako meðu Kanaancima, stanovnicima te zemlje, jer ih nisu otjerali.

32. habitavitque Aser in medio Chananaei habitatoris illius terrae, quia non expulit eum.

33. Naftali nije otjerao stanovnika Bet-Šemeša i Bet-Anata, nego je živio meðu Kanaancima koji su nastavali tu zemlju, ali je stanovnicima Bet-Šemeša i Bet-Anata nametnuta tlaka.

33. Nephthali non expulit habitatores Bethsames et Bethanath et habitavit inter Chananaeum habitatorem terrae, fueruntque ei Bethsamitae et Bethanitae tributarii.

34. Amorejci su potisnuli Danove sinove u goru i nisu ih puštali da siðu u ravnicu.

34. Artavitque Amorraeus filios Dan in montem nec dedit eis locum, ut ad planiora descenderent.

35. Amorejci su se zadržali u Har-Heresu, Ajalonu i Šaalbimu, ali kad je ruka Josipova doma ojaèala, bila im je nametnuta tlaka.

35. Habitavitque Amorraeus in Hathares, in Aialon et Salebim; et aggravata est manus domus Ioseph, factusque est ei tributarius.

36. Podruèje Edomaca pruža se od Akrabimskog uspona do Stijene pa naviše.

36. Fuit autem terminus Amorraei ab ascensu Acrabbim ad Petram et superiora loca.