Judita, 10

1. Kad je prestala vapiti Bogu Izraelovu i kad je završila svoju molitvu,

1. Et factum est, ut cessavit cla mans ad Deum Israel et con summavit omnia verba ista,

2. ustade gdje bijaše pala nièice, dozva svoju sluškinju i siðe u odaje u kojima je provodila subote i svetkovine svoje.

2. surrexit de prostratione sua et vocavit abram suam et descendit in domum suam, in qua commorabatur in diebus sabbatorum et in diebus festis suis.

3. Svuèe sa sebe kostrijet, skide udovièke haljine, opra vodom tijelo, namaza se mirisavom mašæu, poèešlja kosu i stavi prevjes na glavu, odjenu se u sveèane haljine u koje se odijevala dok je još živio muž njezin Manaše.

3. Et abstulit cilicium, quod induerat, et exuit se vestimenta viduitatis suae et lavit corpus suum aqua et unxit se unguento spisso et pectinavit capillos capitis sui et imposuit mitram super caput suum et induit se vestimenta iucunditatis suae, quibus vestiebatur in diebus vitae viri sui Manasses.

4. Obu sandale, metnu narukvice, ogrlice, prstenje, naušnice i sav nakit: uresi se što je mogla ljepše da bi oèarala oèi ljudi koji je budu gledali.

4. Et accepit soleas in pedes suos et imposuit periscelides et dextralia et anulos et inaures et omnem ornatum suum et composuit se nimis in seductionem oculorum virorum, quicumque viderent eam.

5. Sluškinji preda mijeh vina i vrè ulja, napuni dvojaèe jeèmenom kašom, pogaèama suhoga voæa i èistim hljebovima; sve to složi i stavi na nju.

5. Et porrexit abrae suae ascopam vini et vas olei et peram implevit alphitis et massa fici et panibus et caseo et plicavit omnia vasa sua et imposuit ei.

6. Uputiše se njih dvije prema vratima grada Betulije i tu naðoše Oziju s gradskim starješinama Habrisom i Harmisom.

6. Et abierunt ad portam civitatis Betuliae et invenerunt adstantem ad eam Oziam et seniores civitatis Chabrin et Charmin.

7. Kad ovi ugledaše Juditu preobražena lica i u onome ruhu, zadiviše se ljepoti njezinoj pa æe joj:

7. Qui cum vidissent eam, et erat mutata facies eius, et vestem mutatam, mirati sunt valde et dixerunt ei:

8. "Bog otaca naših udijelio ti milost i dao ti da uspješno izvedeš što si naumila na slavu sinova Izraelovih i uzvišenje Jeruzalema."

8. “Deus patrum nostrorum det te in gratiam et consummet cogitationes tuas in gloriam filiorum Israel et in exaltationem Ierusalem”.

9. Judita se pokloni Bogu, a njima reèe: "Zapovjedite da mi otvore gradska vrata. Iziæi æu i izvesti što ste kazali." Oni narediše straži da otvori vrata kako je zatražila.

9. Et procidens in faciem adoravit Deum et dixit ad eos: “Praecipite aperiri portam civitatis, et exeam in consummationen verborum, quae locuti estis mecum”. Et constituerunt iuvenibus aperiri ei, sicut locuti sunt;

10. Otvoriše joj, pa Judita iziðe sa sluškinjom. Ljudi su je iz grada pratili pogledom dok se spuštala brdom i dok je poprijeko prelazila podoljem. Onda je više nisu vidjeli.

10. et fecerunt sic. Et exiit Iudith, ipsa et ancilla eius cum ea; et speculabantur eam viri civitatis, quoadusque descendit montem, usquedum transiit convallem, et iam non videbant eam.

11. Dok su išle ravno podoljem, sretoše je asirske predstraže.

11. Et ibant in convallem in directum, et obviavit ei prima custodia Assyriorum.

12. Zaustaviše je i upitaše: "Kojemu narodu pripadaš? Odakle dolaziš i kamo ideš?" Ona odgovori: "Kæi sam Hebrejaca i bježim od njih, jer æe vam se uskoro predati da vam budu hrana.

12. Et comprehenderunt eam et interrogaverunt eam: “Quorum es et unde venis et quo vadis?”. Dixitque eis: “Filia sum ego Hebraeorum et recedo a facie ipsorum, quoniam incipiunt tradi vobis in devorationem.

13. Zaputila sam se Holofernu, vrhovnom zapovjedniku vaše vojske, da se s njim iskreno porazgovorim. Pokazat æu mu put kojim æe morati poæi da bi zagospodario svim brdovitim krajem a da ne izgubi ni jednog èovjeka, ni jedne žive duše."

13. Et ego venio ad faciem Holofernis principis militiae virtutis vestrae, ut renuntiem ei verba veritatis et ostendam ante faciem ipsius viam, per quam vadat et dominetur universae montanae, et non discumveniat ex viris eius caro una, nec spiritus vitae”.

14. Dok su ti ljudi slušali rijeèi njezine i promatrali je, bijahu zadivljeni njezinom ljepotom. Rekoše joj:

14. Et, ut audierunt viri verba eius et inspexerunt faciem eius — et erat in conspectu eorum mirabilis specie valde — dixerunt ad eam:

15. "Spasila si svoj život požurivši se da siðeš k našem gospodaru. Sada idi njegovu šatoru: nas nekolicina pratit æemo te dok te ne predamo u ruke njegove.

15. “Salvasti animam tuam in bonum festinans descendere ad faciem domini nostri. Et nunc accede ad tabernaculum eius; et ex nostris praemittent te, quousque tradant te in manibus eius.

16. Kada se budeš našla pred njim, ne drhti u srcu svome nego mu reci ono što si kazala i on æe s tobom postupati dobro."

16. Si autem steteris in conspectu eius, noli timere corde tuo, sed renuntia illi secundum verba tua, et bene tibi faciet”.

17. Izabraše izmeðu sebe stotinu ljudi. Oni su bili pratnja njoj i sluškinji njezinoj, pa ih dovedoše do Holofernova šatora.

17. Et elegerunt ex seipsis viros centum et adiunxerunt ei et abrae eius et perduxerunt eas ad tabernaculum Holofernis.

18. U taboru se sve uskomešalo: vijest o Juditinu dolasku poðe od usta do usta po svim šatorima. Doðoše ljudi i poredaše se do nje dok je ona stajala pred Holofernovim šatorom i dok mu se njezin dolazak najavljivao.

18. Et factus est concursus in omnibus castris; innotuit enim in tabernaculis adventus eius. Et venerunt et circumdederunt eam stantem extra tabernaculum Holofernis, quoadusque nuntiaverunt ei de ea.

19. Divljahu se ljepoti njezinoj i sinovima Izraelovim zbog nje. I govorahu jedan drugome: "Tko može prezreti narod koji ima takve žene? Zacijelo ne bi valjalo ostaviti u životu i jednog èovjeka toga naroda. Kad bi ga ostavili na miru, bili bi kadri opèiniti sav svijet."

19. Et mirabantur ad speciem eius et percipiebant verba eius, quia erant bona valde, et laudabant filios Israel propter eam. Et dixit unusquisque ad proximum suum: “Quis contemnet populum hunc, qui habet in se mulieres tales? Quoniam non est bonum derelinquere virum unum ex eis, qui relicti possint decipere totam terram”.

20. Holofernove straže i dvorjanici njegovi iziðoše i uvedoše Juditu u šator.

20. Et exierunt omnes cubicularii Holofernis et omnes famuli eius et induxerunt eam in tabernaculum eius.

21. Holoferno je poèivao na ležaljci za zastorom od grimiza, zlata, smaragda i dragoga kamenja.

21. Et erat Holofernes requiescens in lectu suo in conopeo, quod erat ex purpura et auro et smaragdo et lapidibus pretiosissimis contextum.

22. Izvijestiše ga o dolasku njezinu i on iziðe na šatorski ulaz: pred njim su nosili srebrne svjetiljke uljanice.

22. Et nuntiaverunt ei de ea. Qui cum audisset, exiit in proscaenium; et lampades argenteae praecedentes eum multae valde. Et induxerunt eam ad eum.

23. Kad se Judita naðe pred njim i njegovim dvorjanicima, svi se zadiviše ljupkosti lica njezina. Ona se pokloni padnuvši nièice. Sluge je Holofernove podigoše.

23. Cum autem venit contra faciem eius Iudith et famulorum eius, laudaverunt omnes speciem faciei eius; procidensque in faciem adoravit eum, et suscitaverunt eam servi eius.