Evanðelje po Marku, 6

1. I otišavši odande, doðe u svoj zavièaj. A doprate ga uèenici.

1. Et egressus est inde et venit in patriam suam, et sequuntur il lum discipuli sui.

2. I kada doðe subota, poèe uèiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela dogaðaju po njegovim rukama?

2. Et facto sabbato, coepit in synagoga docere; et multi audientes admirabantur dicentes: “Unde huic haec, et quae est sapientia, quae data est illi, et virtutes tales, quae per manus eius efficiuntur?

3. Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje meðu nama?" I sablažnjavahu se o njega.

3. Nonne iste est faber, filius Mariae et frater Iacobi et Iosetis et Iudae et Simonis? Et nonne sorores eius hic nobiscum sunt?”. Et scandalizabantur in illo.

4. A Isus im govoraše: "Nije prorok bez èasti doli u svom zavièaju i meðu rodbinom i u svom domu."

4. Et dicebat eis Iesus: “Non est propheta sine honore nisi in patria sua et in cognatione sua et in domo sua”.

5. I ne mogaše ondje uèiniti ni jedno èudo, osim što ozdravi nekoliko nemoænika stavivši ruke na njih.

5. Et non poterat ibi virtutem ullam facere, nisi paucos infirmos impositis manibus curavit;

6. I èudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i nauèavao.

6. et mirabatur propter incredulitatem eorum. Et circumibat castella in circuitu docens.

7. Dozva dvanaestoricu te ih poèe slati dva po dva dajuæi im vlast nad neèistim dusima.

7. Et convocat Duodecim et coepit eos mittere binos et dabat illis potestatem in spiritus immundos;

8. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu,

8. et praecepit eis, ne quid tollerent in via nisi virgam tantum: non panem, non peram neque in zona aes,

9. nego da nose samo sandale i da ne oblaèe dviju haljina.

9. sed ut calcearentur sandaliis et ne induerentur duabus tunicis.

10. I govoraše im: "Kad uðete gdje u kuæu, u njoj ostanite dok ne odete odande.

10. Et dicebat eis: “Quocumque introieritis in domum, illic manete, donec exeatis inde.

11. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziðite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedoèanstvo."

11. Et quicumque locus non receperit vos nec audierint vos, exeuntes inde excutite pulverem de pedibus vestris in testimonium illis”.

12. Otišavši, propovijedali su obraæenje,

12. Et exeuntes praedicaverunt, ut paenitentiam agerent;

13. izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoænike mazali uljem i oni su ozdravljali.

13. et daemonia multa eiciebant et ungebant oleo multos aegrotos et sanabant.

14. Doèuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato èudesne sile djeluju u njemu."

14. Et audivit Herodes rex; manifestum enim factum est nomen eius. Et dicebant: “Ioannes Baptista resurrexit a mortuis, et propterea inoperantur virtutes in illo”.

15. A drugi govorahu: "Ilija je!" Treæi opet: "Prorok, kao jedan od proroka."

15. Alii autem dicebant: “Elias est”. Alii vero dicebant: “Propheta est, quasi unus ex prophetis”.

16. Herod pak na to govoraše: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu."

16. Quo audito, Herodes aiebat: “Quem ego decollavi Ioannem, hic resurrexit!”.

17. Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio.

17. Ipse enim Herodes misit ac tenuit Ioannem et vinxit eum in carcere propter Herodiadem uxorem Philippi fratris sui, quia duxerat eam.

18. Buduæi da je Ivan govorio Herodu: "Ne smiješ imati žene brata svojega!",

18. Dicebat enim Ioannes Herodi: “Non licet tibi habere uxorem fratris tui”.

19. Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla

19. Herodias autem insidiabatur illi et volebat occidere eum nec poterat:

20. jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on èovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.

20. Herodes enim metuebat Ioannem, sciens eum virum iustum et sanctum, et custodiebat eum, et, audito eo, multum haesitabat et libenter eum audiebat.

21. I doðe zgodan dan kad Herod o svom roðendanu priredi gozbu svojim velikašima, èasnicima i prvacima galilejskim.

21. Et cum dies opportunus accidisset, quo Herodes natali suo cenam fecit principibus suis et tribunis et primis Galilaeae,

22. Uðe kæi Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reèe djevojci: "Zaišti od mene što god hoæeš i dat æu ti!"

22. cumque introisset filia ipsius Herodiadis et saltasset, placuit Herodi simulque recumbentibus. Rex ait puellae: “Pete a me, quod vis, et dabo tibi”.

23. I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat æu ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva."

23. Et iuravit illi multum: “Quidquid petieris a me, dabo tibi, usque ad dimidium regni mei”.

24. Ona iziðe pa æe svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona æe: "Glavu Ivana Krstitelja!"

24. Quae cum exisset, dixit matri suae: “Quid petam?”. At illa dixit: “Caput Ioannis Baptistae”.

25. I odmah žurno uðe kralju te zaište: "Hoæu da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!"

25. Cumque introisset statim cum festinatione ad regem, petivit dicens: “Volo ut protinus des mihi in disco caput Ioannis Baptistae”.

26. Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti.

26. Et contristatus rex, propter iusiurandum et propter recumbentes noluit eam decipere;

27. Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici,

27. et statim misso spiculatore rex praecepit afferri caput eius. Et abiens decollavit eum in carcere

28. donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi.

28. et attulit caput eius in disco; et dedit illud puellae, et puella dedit illud matri suae.

29. Kad za to doèuše Ivanovi uèenici, doðu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.

29. Quo audito, discipuli eius venerunt et tulerunt corpus eius et posuerunt illud in monumento.

30. Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su èinili i nauèavali.

30. Et convenientes apostoli ad Iesum renuntiaverunt illi omnia, quae egerant et docuerant.

31. I reèe im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpoèinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti.

31. Et ait illis: “Venite vos ipsi seorsum in desertum locum et requiescite pusillum”. Erant enim, qui veniebant et redibant, multi, et nec manducandi spatium habebant.

32. Otploviše dakle laðom na samotno mjesto, u osamu.

32. Et abierunt in navi in desertum locum seorsum.

33. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strèaše onamo i pretekoše ih.

33. Et viderunt eos abeuntes et cognoverunt multi; et pedestre de omnibus civitatibus concurrerunt illuc et praevenerunt eos.

34. Kad iziðe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane pouèavati u mnogoèemu.

34. Et exiens vidit multam turbam et misertus est super eos, quia erant sicut oves non habentes pastorem, et coepit docere illos multa.

35. A u kasni veæ sat pristupe mu uèenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i veæ je kasno.

35. Et cum iam hora multa facta esset, accesserunt discipuli eius dicentes: “Desertus est locus hic, et hora iam est multa;

36. Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo."

36. dimitte illos, ut euntes in villas et vicos in circuitu emant sibi, quod manducent”.

37. No on im odgovori: "Podajte im vi jesti." Kažu mu: "Da poðemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?"

37. Respondens autem ait illis: “Date illis vos manducare”. Et dicunt ei: “Euntes emamus denariis ducentis panes et dabimus eis manducare?”.

38. A on æe im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Pošto izvidješe, kažu: "Pet, i dvije ribe."

38. Et dicit eis: “Quot panes habetis? Ite, videte”. Et cum cognovissent, dicunt: “Quinque et duos pisces”.

39. I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi.

39. Et praecepit illis, ut accumbere facerent omnes secundum contubernia super viride fenum.

40. I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu.

40. Et discubuerunt secundum areas per centenos et per quinquagenos.

41. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreèe blagoslov pa razlomi kruhove i davaše uèenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.

41. Et acceptis quinque panibus et duobus piscibus, intuens in caelum benedixit et fregit panes et dabat discipulis suis, ut ponerent ante eos; et duos pisces divisit omnibus.

42. I jeli su svi i nasitili se.

42. Et manducaverunt omnes et saturati sunt;

43. I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba.

43. et sustulerunt fragmenta duodecim cophinos plenos, et de piscibus.

44. A jelo je pet tisuæa muškaraca.

44. Et erant, qui manducaverunt panes, quinque milia virorum.

45. On odmah prisili uèenike da uðu u laðu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo.

45. Et statim coegit discipulos suos ascendere navem, ut praecederent trans fretum ad Bethsaidam, dum ipse dimitteret populum.

46. I pošto se rasta s ljudima, otiðe u goru da se pomoli.

46. Et cum dimisisset eos, abiit in montem orare.

47. Uveèer pak laða bijaše posred mora, a on sam na kraju.

47. Et cum sero factum esset, erat navis in medio mari, et ipse solus in terra.

48. Vidjevši kako se muèe veslajuæi, jer im bijaše protivan vjetar, oko èetvrte noæne straže doðe k njima hodeæi po moru. I htjede ih mimoiæi.

48. Et videns eos laborantes in remigando, erat enim ventus contrarius eis, circa quartam vigiliam noctis venit ad eos ambulans super mare et volebat praeterire eos.

49. A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše.

49. At illi, ut viderunt eum ambulantem super mare, putaverunt phantasma esse et exclamaverunt;

50. Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"

50. omnes enim eum viderunt et conturbati sunt. Statim autem locutus est cum eis et dicit illis: “Confidite, ego sum; nolite timere!”.

51. I uziðe k njima u laðu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu;

51. Et ascendit ad illos in navem, et cessavit ventus. Et valde nimis intra se stupebant;

52. još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto.

52. non enim intellexerant de panibus, sed erat cor illorum obcaecatum.

53. Pošto doploviše na kraj, doðu u Genezaret i pristanu.

53. Et cum transfretassent in terram, pervenerunt Gennesaret et applicuerunt.

54. Kad iziðu iz laðe, ljudi ga odmah prepoznaju

54. Cumque egressi essent de navi, continuo cognoverunt eum

55. pa oblete sav onaj kraj. I poènu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi èuli da se on nalazi.

55. et percurrentes universam regionem illam coeperunt in grabatis eos, qui se male habebant, circumferre, ubi audiebant eum esse.

56. I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.

56. Et quocumque introibat in vicos aut in civitates vel in villas, in plateis ponebant infirmos; et deprecabantur eum, ut vel fimbriam vestimenti eius tangerent; et, quotquot tangebant eum, salvi fiebant.