Druga knjiga o Samuelu, 12

1. Jahve posla proroka Natana k Davidu. On uðe k njemu i reèe mu: "U nekom gradu živjela dva èovjeka, jedan bogat, a drugi siromašan.

1. Misit ergo Dominus Nathan ad David. Qui cum venisset ad eum, dixit ei: “Duo viri erant in civitate una, unus dives et alter pauper.

2. Bogati imaše ovaca i goveda u obilju.

2. Dives habebat oves et boves plurimos valde.

3. A siromah nemaše ništa, osim jedne jedine ovèice koju bijaše kupio. Hranio ju je i ona je rasla kraj njega i s njegovom djecom; jela je od njegova zalogaja, pila iz njegove èaše; spavala ja na njegovu krilu: bila mu je kao kæi.

3. Pauper autem nihil habebat omnino praeter ovem unam parvulam, quam emerat et nutrierat, et quae creverat apud eum cum filiis eius simul de pane illius comedens et de calice eius bibens et in sinu illius dormiens; eratque illi sicut filia.

4. I doðe putnik k bogatom èovjeku, a njemu bilo žao uzeti od svojih ovaca ili goveda da zgotovi gostu koji mu je došao. On ukrade ovèicu siromaha i zgotovi je za svog pohodnika."

4. Cum autem peregrinus quidam venisset ad divitem, parcens ille sumere de ovibus et de bobus suis, ut exhiberet convivium peregrino illi, qui venerat ad se, tulit ovem viri pauperis et praeparavit cibos homini, qui venerat ad se”.

5. Tada David planu žestokim gnjevom na toga èovjeka i reèe Natanu: "Tako mi živog Jahve, smrt je zaslužio èovjek koji je to uèinio!

5. Iratus autem indignatione David adversus hominem illum nimis dixit ad Nathan: “Vivit Dominus, quoniam filius mortis est vir, qui fecit hoc;

6. Èetverostruko æe naknaditi ovcu zato što je uèinio to djelo i što nije znao milosrða!"

6. ovem reddet in quadruplum, eo quod fecerit istud et non pepercerit”.

7. Tada Natan reèe Davidu: "Ti si taj èovjek! Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te izbavio iz Šaulove ruke.

7. Dixit autem Nathan ad David: “Tu es ille vir! Haec dicit Dominus, Deus Israel: Ego unxi te in regem super Israel et ego erui te de manu Saul;

8. Predao sam ti kuæu tvoga gospodara, položio sam žene tvoga gospodara na tvoje krilo, dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; a ako to nije dosta, dodat æu ti još ovo ili ono.

8. et dedi tibi domum domini tui et uxores domini tui in sinu tuo dedique tibi domum Israel et Iudae et, si parva sunt ista, adiciam tibi multo maiora.

9. Zašto si prezreo Jahvu i uèinio ono što je zlo u njegovim oèima? Ubio si maèem Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo za svoju ženu. Jest, njega si ubio maèem Amonaca.

9. Quare ergo contempsisti verbum Domini, ut faceres malum in conspectu eius? Uriam Hetthaeum percussisti gladio et uxorem illius accepisti uxorem tibi et interfecisti eum gladio filiorum Ammon.

10. Zato se neæe nikada više okrenuti maè od tvoga doma, jer si me prezreo i jer si uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena.'

10. Quam ob rem non recedet gladius de domo tua usque in sempiternum, eo quod despexeris me et tuleris uxorem Uriae Hetthaei, ut esset uxor tua.

11. Ovako govori Jahve: 'Evo ja æu podiæi na te zlo iz tvoga doma. Uzet æu tvoje žene ispred tvojih oèiju i dat æu ih tvome bližnjemu, koji æe spavati s tvojim ženama na vidiku ovome suncu.

11. Itaque haec dicit Dominus: Ecce ego suscitabo super te malum de domo tua et tollam uxores tuas in oculis tuis et dabo proximo tuo, et dormiet cum uxoribus tuis in oculis solis huius.

12. Ti si doduše radio tajno, ali ja æu ovu prijetnju izvršiti pred svim Izraelom i pred ovim suncem!'"

12. Tu enim fecisti abscondite; ego vero faciam istud in conspectu omnis Israel et in conspectu solis”.

13. Tada David reèe Natanu: "Sagriješio sam protiv Jahve!" A Natan odvrati Davidu: "Jahve ti oprašta tvoj grijeh: neæeš umrijeti.

13. Et dixit David ad Nathan: “Peccavi Domino”. Dixitque Nathan ad David: “Dominus quoque transtulit peccatum tuum; non morieris.

14. Ali jer si tim djelom prezreo Jahvu, neminovno æe umrijeti dijete koje ti se rodilo!"

14. Verumtamen quoniam blasphemare fecisti inimicos Domini propter hoc, filius, qui natus est tibi, morte morietur”.

15. Potom Natan ode svojoj kuæi. A Jahve udari dijete koje je Urijina žena rodila Davidu i ono se teško razbolje.

15. Et reversus est Nathan domum suam. Percussitque Dominus parvulum, quem peperat uxor Uriae David, et graviter aegrotavit;

16. David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vraæao se kuæi i ležao preko noæi na goloj zemlji, pokriven vreæom.

16. deprecatusque est David Dominum pro parvulo et ieiunavit David ieiunio et ingressus domum pernoctabat iacens super terram.

17. A starješine njegova doma stajahu oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htjede i ne okusi s njima nikakva jela.

17. Steterunt autem seniores domus eius iuxta eum cogentes eum, ut surgeret de terra; qui noluit neque comedit cum eis cibum.

18. A sedmi dan umrije dijete. Davidovi dvorani ne usudiše se javiti mu da je dijete umrlo. Jer mišljahu: "Dok je dijete bilo živo, govorili smo mu, a on nas nije htio slušati. A kako æemo mu kazati da je dijete umrlo? Uèinit æe zlo!"

18. Accidit autem die septima, ut moreretur infans. Timueruntque servi David nuntiare ei quod mortuus esset parvulus; dixerunt enim: “Ecce, cum parvulus adhuc viveret, loquebamur ad eum, et non audiebat vocem nostram. Nunc quomodo dicemus: “Mortuus est puer”? Peius patrabit!”.

19. A David opazi da njegovi dvorani šapæu meðu sobom i on shvati da je dijete umrlo. I upita David svoje dvorane: "Je li dijete umrlo?" A oni odgovoriše: "Umrlo je."

19. Cum ergo vidisset David servos suos mussitantes, intellexit quod mortuus esset infantulus dixitque ad servos suos: “Num mortuus est puer?”. Qui responderunt ei: “Mortuus est”.

20. Tada David usta sa zemlje, okupa se, pomaza se i preobuèe se u druge haljine. Zatim uðe u Dom Jahvin i pokloni se. Vrativši se potom svojoj kuæi, zatraži da mu dadu jela; i jeo je.

20. Surrexit igitur David de terra et lotus unctusque est; cumque mutasset vestem, ingressus est domum Domini et adoravit et venit in domum suam petivitque, ut ponerent ei panem, et comedit.

21. A njegovi dvorani upitaše ga: "Što to radiš? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao; a sada, kad je dijete umrlo, ustaješ i jedeš!"

21. Dixerunt autem ei servi sui: “Quid est quod fecisti? Propter infantem, cum adhuc viveret, ieiunasti et flebas; mortuo autem puero, surrexisti et comedisti panem”.

22. A on odgovori: "Dok je dijete bilo živo, postio sam i plakao jer sam mislio: 'Tko zna? Jahve æe se možda smilovati na me i dijete æe ostati živo!'

22. Qui ait: “Propter infantem, dum adhuc viveret, ieiunavi et flevi. Dicebam enim: Quis scit, si forte miserebitur mei Dominus, et vivet infans?

23. A sada, kad je umrlo, èemu da postim? Mogu li ga vratiti? Ja æu otiæi k njemu, ali se ono neæe vratiti k meni!"

23. Nunc autem, quia mortuus est, quare ieiuno? Numquid potero revocare eum amplius? Ego vadam magis ad eum, ille vero non revertetur ad me”.

24. Potom David utješi svoju ženu Bat-Šebu. Doðe k njoj i leže s njom. Ona zatrudnje i rodi sina komu nadjenu ime Salomon. Jahve ga zamilova

24. Et consolatus est David Bethsabee uxorem suam ingressusque ad eam dormivit cum ea, quae genuit filium; et vocavit nomen eius Salomon. Et Dominus dilexit eum

25. i objavi to po proroku Natanu. Ovaj ga nazva imenom Jedidja, po rijeèi Jahvinoj.

25. misitque in manu Nathan prophetae et vocavit nomen eius Iedidia (id est Amabilis Domino) propter Dominum.

26. Joab navali na Rabu sinova Amonovih i osvoji kraljevski grad.

26. Igitur pugnavit Ioab contra Rabba filiorum Ammon et expugnavit urbem regiam.

27. Tada Joab posla glasnika k Davidu s porukom: "Ja sam navalio na Rabu i osvojio grad uz vodu.

27. Misitque Ioab nuntios ad David dicens: “Dimicavi adversum Rabba et cepi urbem aquarum;

28. Sada ti saberi ostalu vojsku, opkoli grad i osvoji ga, da ne bih ja osvojio grada i dao mu svoje ime."

28. nunc igitur congrega reliquam partem populi et obside civitatem et cape eam, ne, cum a me capta fuerit urbs, nomine meo vocetur”.

29. I skupi David svu vojsku, krenu na Rabu, navali na grad i zauze ga.

29. Congregavit itaque David omnem populum et profectus est adversum Rabba; cumque dimicasset, cepit eam.

30. Ondje skinu s Malkomove glave krunu, koja bijaše teška jedan zlatni talenat; u njoj je bio dragi kamen, koji posta ures na Davidovoj glavi. I vrlo bogat plijen odnese iz grada.

30. Et tulit diadema Melchom de capite eius, pondo auri talentum, habens gemmam pretiosissimam, quod venit super caput David. Sed et praedam civitatis asportavit multam valde,

31. A narod koji bijaše u njemu izvede i stavi ga da radi kod pila, željeznim pijucima i željeznim sjekirama i upotrijebi ga za rad u ciglanama. I tako je isto èinio svim gradovima sinova Amonovih. Potom se David sa svom vojskom vrati u Jeruzalem.

31. populum quoque eius educens condemnavit ad operam lapicidinarum et ad secures et dolabras ferreas et transtulit eos ad opus laterum; sic fecit universis civitatibus filiorum Ammon. Et reversus est David et omnis exercitus Ierusalem.