Djela apostolska, 16

1. Stiže tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijaše uèenik neki imenom Timotej, sin neke pokrštene Židovke i oca Grka.

1. Pervenit autem in Derben et Lystram. Et ecce discipulus quidam erat ibi nomine Timotheus, filius mulieris Iudaeae fidelis, patre autem Graeco;

2. Uživao je dobar glas meðu braæom u Listri i Ikoniju.

2. huic testimonium reddebant, qui in Lystris erant et Iconii fratres.

3. Pavao htjede da on poðe s njime pa ga uze i obreza zbog Židova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk.

3. Hunc voluit Paulus secum proficisci et assumens circumcidit eum propter Iudaeos, qui erant in illis locis; sciebant enim omnes quod pater eius Graecus esset.

4. I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluživanje odredbe koje su apostoli i starješine utvrdili u Jeruzalemu.

4. Cum autem pertransirent civitates, tradebant eis custodire dogmata, quae erant decreta ab apostolis et presbyteris, qui essent Hierosolymis.

5. Tako se Crkve uèvršæivahu u vjeri i broj im se danomice poveæavao.

5. Ecclesiae quidem confirmabantur fide et abundabant numero cotidie.

6. Proðoše Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti sprijeèio propovijedati rijeè u Aziji.

6. Transierunt autem Phrygiam et Galatiae regionem, vetati a Sancto Spiritu loqui verbum in Asia;

7. Kad su došli do Mizije, htjedoše u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov.

7. cum venissent autem circa Mysiam, tentabant ire Bithyniam, et non permisit eos Spiritus Iesu;

8. Onda proðoše Miziju i siðoše u Troadu.

8. cum autem praeterissent Mysiam, descenderunt Troadem.

9. Noæu je Pavao imao viðenje: Makedonac neki stajaše i zaklinjaše ga: "Prijeði u Makedoniju i pomozi nam!"

9. Et visio per noctem Paulo ostensa est: vir Macedo quidam erat stans et deprecans eum et dicens: “Transiens in Macedoniam, adiuva nos!”.

10. Nakon viðenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješæivati im evanðelje.

10. Ut autem visum vidit, statim quaesivimus proficisci in Macedoniam, certi facti quia vocasset nos Deus evangelizare eis.

11. Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol,

11. Navigantes autem a Troade recto cursu venimus Samothraciam et sequenti die Neapolim

12. a odande u naseobinu Filipe - grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana.

12. et inde Philippos, quae est prima partis Macedoniae civitas, colonia. Eramus autem in hac urbe diebus aliquot commorantes.

13. U dan subotni iziðosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da æe biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama.

13. Die autem sabbatorum egressi sumus foras portam iuxta flumen, ubi putabamus orationem esse, et sedentes loquebamur mulieribus, quae convenerant.

14. Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavaèica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio.

14. Et quaedam mulier nomine Lydia, purpuraria civitatis Thyatirenorum colens Deum, audiebat, cuius Dominus aperuit cor intendere his, quae dicebantur a Paulo.

15. Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uðite u moj dom i ostanite u njemu." I prisili nas.

15. Cum autem baptizata esset et domus eius, deprecata est dicens: “Si iudicastis me fidelem Domino esse, introite in domum meam et manete”; et coegit nos.

16. Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka ropkinja koja je imala duha vraèarskoga i gatajuæi donosila veliku dobit svojim gospodarima.

16. Factum est autem, euntibus nobis ad orationem, puellam quandam habentem spiritum pythonem obviare nobis, quae quaestum magnum praestabat dominis suis divinando.

17. Pošla je za Pavlom i za nama te vikala: "Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega; navješæuju vam put spasenja."

17. Haec subsecuta Paulum et nos clamabat dicens: “Isti homines servi Dei Altissimi sunt, qui annuntiant vobis viam salutis”.

18. To je èinila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu i reèe duhu: "Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: iziði iz nje!" I iziðe toga èasa.

18. Hoc autem faciebat multis diebus. Dolens autem Paulus et conversus spiritui dixit: “Praecipio tibi in nomine Iesu Christi exire ab ea”; et exiit eadem hora.

19. Kad njezini gospodari vidješe da im nesta nade u dobit, pograbiše Pavla i Silu te ih odvukoše na trg pred glavare.

19. Videntes autem domini eius quia exivit spes quaestus eorum, apprehendentes Paulum et Silam traxerunt in forum ad principes;

20. Privedoše ih pretorima i rekoše: "Ovi ljudi uznemiruju naš grad. Židovi su

20. et producentes eos magistratibus dixerunt: “Hi homines conturbant civitatem nostram, cum sint Iudaei,

21. te šire obièaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni držati."

21. et annuntiant mores, quos non licet nobis suscipere neque facere, cum simus Romani”.

22. Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju.

22. Et concurrit plebs adversus eos; et magistratus, scissis tunicis eorum, iusserunt virgis caedi

23. Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu i zapovjede tamnièaru da ih pomno èuva.

23. et, cum multas plagas eis imposuissent, miserunt eos in carcerem, praecipientes custodi, ut caute custodiret eos;

24. Primivši takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade.

24. qui cum tale praeceptum accepisset, misit eos in interiorem carcerem et pedes eorum strinxit in ligno.

25. Oko ponoæi su Pavao i Sila molili pjevajuæi hvalu Bogu, a uznici ih slušali.

25. Media autem nocte, Paulus et Silas orantes laudabant Deum, et audiebant eos, qui in custodia erant;

26. Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi.

26. subito vero terraemotus factus est magnus, ita ut moverentur fundamenta carceris, et aperta sunt statim ostia omnia, et universorum vincula soluta sunt.

27. Tamnièar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnièka vrata otvorena, trgnu maè i samo što se ne ubi misleæi da su uznici pobjegli.

27. Expergefactus autem custos carceris et videns apertas ianuas carceris, evaginato gladio volebat se interficere, aestimans fugisse vinctos.

28. Ali Pavao povika iza glasa: "Ne èini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!"

28. Clamavit autem Paulus magna voce dicens: “Nihil feceris tibi mali; universi enim hic sumus”.

29. Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršæuæi baci se pred Pavla i Silu;

29. Petitoque lumine, intro cucurrit et tremefactus procidit Paulo et Silae;

30. izvede ih i upita: "Gospodo, što mi je èiniti da se spasim?"

30. et producens eos foras ait: “Domini, quid me oportet facere, ut salvus fiam?”.

31. Oni æe mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit æeš se - ti i dom tvoj!"

31. At illi dixerunt: “Crede in Domino Iesu et salvus eris tu et domus tua”.

32. Onda navijestiše rijeè Gospodnju njemu i svima u domu njegovu.

32. Et locuti sunt ei verbum Domini cum omnibus, qui erant in domo eius.

33. Te iste noæne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti - on i svi njegovi.

33. Et tollens eos in illa hora noctis lavit eos a plagis, et baptizatus est ipse et omnes eius continuo;

34. Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu.

34. cumque perduxisset eos in domum, apposuit mensam et laetatus est cum omni domo sua credens Deo.

35. Kad se razdani, poslaše pretori liktore s porukom: "Pusti te ljude!"

35. Et cum dies factus esset, miserunt magistratus lictores dicentes: “Dimitte homines illos!”.

36. Tamnièar to priopæi Pavlu: "Pretori, reèe, poruèiše da vas pustim. Iziðite dakle sad i poðite u miru!"

36. Nuntiavit autem custos carceris verba haec Paulo: “Miserunt magistratus, ut dimittamini; nunc igitur exeuntes ite in pace”.

37. Nato im Pavao odvrati: "Javno su nas neosuðene išibali, nas rimske graðane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipošto, nego neka oni sami doðu i izvedu nas!"

37. Paulus autem dixit eis: “Caesos nos publice, indemnatos, cum homines Romani essemus, miserunt in carcerem; et nunc occulte nos eiciunt? Non ita, sed veniant et ipsi nos educant”.

38. Liktori to jave pretorima. Oni su se uplašili kada doznaše da su Rimljani.

38. Nuntiaverunt autem magistratibus lictores verba haec. Timueruntque audito quod Romani essent;

39. Zato doðu da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada.

39. et venientes deprecati sunt eos et educentes rogabant, ut egrederentur urbem.

40. Izišavši iz tamnice, oni poðu k Lidiji, pogledaju i obodre braæu pa odu.

40. Exeuntes autem de carcere introierunt ad Lydiam et, visis fratribus, consolati sunt eos et profecti sunt.