Fundar 523 Resultados para: njegove

  • Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reèe im: "Plodite se i množite i zemlju napunite. (Knjiga Postanka 9, 1)

  • Iziðe Lot da to kaže svojima buduæim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kæeri te reèe: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer æe Jahve uništiti grad!" Ali je u oèima svojih buduæih zetova ispao kao da zbija šalu. (Knjiga Postanka 19, 14)

  • Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kæeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada. (Knjiga Postanka 19, 16)

  • Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kæeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kæeri živjeli su u peæini. (Knjiga Postanka 19, 30)

  • Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu ženu i njegove sluškinje, tako te opet mogahu raðati. (Knjiga Postanka 20, 17)

  • U to vrijeme Abimelek - koga je pratio Fikol, zapovjednik njegove vojske - reèe Abrahamu: "Bog je s tobom u svemu što radiš. (Knjiga Postanka 21, 22)

  • Pošto su sklopili savez kod Beer Šebe, Abimelek i zapovjednik njegove vojske Fikol odu i vrate se u zemlju Filistejaca. (Knjiga Postanka 21, 32)

  • Onda Abimelek izda naredbu svemu narodu: "Tko se god dotakne ovog èovjeka i njegove žene, glavu æe izgubiti." (Knjiga Postanka 26, 11)

  • Izak tu podigne žrtvenik i zazove Jahvu po imenu; postavi ondje svoj šator, a njegove sluge poènu kopati bunar. (Knjiga Postanka 26, 25)

  • Kad se primaèe i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjeæe pa ga blagoslovi: "Gle, miris sina mog nalik je mirisu polja koje Jahve blagoslovi. (Knjiga Postanka 27, 27)

  • Izrael je volio Josipa više nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove staraèke dobi; i on mu napravi kiæenu haljinu. (Knjiga Postanka 37, 3)

  • Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove kæeri nastojali utješiti, ali se on ne mogaše utješiti. Govorio je: "Ne, siæi æu k svome sinu u Šeol tugujuæi!" Tako ga je oplakivao njegov otac. (Knjiga Postanka 37, 35)


“Se precisamos ter paciência para suportar os defeitos dos outros, quanto mais ainda precisamos para tolerar nossos próprios defeitos!” São Padre Pio de Pietrelcina