Fundar 147 Resultados para: Haljine

  • Petar usta i krenu s njima. Èim stiže, odvedoše ga u gornju sobu. Okružiše ga sve udovice te mu plaèuæi pokazivahu haljine i odijela što ih je Košuta izraðivala dok je još bila s njima. (Djela apostolska 9, 39)

  • Kada su to doèuli apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe haljine i uletješe u narod vièuæi: (Djela apostolska 14, 14)

  • Kako se pak oni stadoše protiviti i huliti, otrese on haljine i reèe im: "Krv vaša na glave vaše! Ja sam nedužan. Od sada idem k poganima." (Djela apostolska 18, 6)

  • I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te èuvao haljine onih koji ga ubijahu.' (Djela apostolska 22, 20)

  • Kako oni stadoše buèiti, odbacivati haljine i vitlati prašinu u zrak, (Djela apostolska 22, 23)

  • Mijenjaš ih poput haljine, kao odjeæu, i nestaju. A ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja. (Poslanica Hebrejima 1, 12)

  • Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima, (Jakovljeva poslanica 5, 2)

  • "Tako æe pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neæu izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat æu ime njegovo pred Ocem svojim i anðelima njegovim." (Otkrivenje 3, 5)

  • Savjetujem ti: kupi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oèi pomažeš i vidiš. (Otkrivenje 3, 18)

  • Uokolo prijestolja dvadeset i èetiri prijestolja, a na prijestolja sjedoše dvadeset i èetiri starješine, obuèene u bijele haljine, sa zlatnim vijencima na glavi. (Otkrivenje 4, 4)

  • Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. (Otkrivenje 7, 9)

  • I jedan me od starješina upita: "Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle doðoše?" (Otkrivenje 7, 13)


“Pobres e desafortunadas as almas que se envolvem no turbilhão de preocupações deste mundo. Quanto mais amam o mundo, mais suas paixões crescem, mais queimam de desejos, mais se tornam incapazes de atingir seus objetivos. E vêm, então, as inquietações, as impaciências e terríveis sofrimentos profundos, pois seus corações não palpitam com a caridade e o amor. Rezemos por essas almas desafortunadas e miseráveis, para que Jesus, em Sua infinita misericórdia, possa perdoá-las e conduzi-las a Ele.” São Padre Pio de Pietrelcina