Jeremija, 6

1. Bježite, sinovi Benjaminovi, isred Jeruzalema! U Tekoi zatrubite u rog, na Bet Hakeremu podignite bojni stijeg! Jer sa Sjevera se nadvija nesreæa, propast velika.

1. Fugite, filii Beniamin, de medio Ierusalem; et in Thecua clangite bucina et super Bethcharem levate vexillum, quia malum visum est ab aquilone et contritio magna.

2. Može li se Kæi sionska usporedit' s nježnom tratinom?

2. Speciosam et delicatam silere feci filiam Sion.

3. K njoj dolaze pastiri sa stadima. Svud oko nje razapeše šatore, svaki pase na dijelu svome.

3. Ad eam venient pastores et greges eorum, figent in ea tentoria in circuitu; pascet unusquisque partem suam.

4. S njome zametnite sveti boj! Na noge! Navalimo usred dana! Jao nama, jer se dan naginje k zapadu, a veèernje sjene duljaju!

4. “Sanctificate super eam bellum, consurgite, et ascendamus in meridie; vae nobis, quia declinavit dies, quia longiores factae sunt umbrae vesperi!

5. Na noge! Navalimo usred noæi, razrušimo dvore njene!"

5. Surgite, et ascendamus in nocte et dissipemus domos eius”.

6. Jer ovako zbori Jahve nad Vojskama: "Oborite stabla njena, podignite nasip oko Jeruzalema, to je grad laži, u njemu je sve samo tlaèenje.

6. Quia haec dicit Dominus exercituum: “Caedite lignum eius et fundite circa Ierusalem aggerem; haec est civitas visitationis, omnis calumnia in medio eius.

7. Kao što iz studenca izvire voda, tako iz njega opaèina izvire. U njemu se èuje samo nasilje i pustošenje, preda mnom su svagda bolesti i rane.

7. Sicut effluere facit cisterna aquam suam, sic illa effluere facit malitiam suam; violentia et vastitas auditur in ea, coram me semper afflictio et plaga.

8. Popravi se, Jeruzaleme, da mi se duša od tebe ne odvrati, da te ne pretvorim u pustoš, u zemlju nenastanjenu."

8. Erudire, Ierusalem, ne forte recedat anima mea a te, ne forte ponam te desertam, terram inhabitabilem”.

9. Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Paljetkuj, paljetkuj kao lozu Ostatak Izraelov! Poput beraèa pruži ruke meðu èokote!"

9. Haec dicit Dominus exercituum: “Usque ad racemum colligent quasi in vinea reliquias Israel. Converte manum tuam quasi vindemiator ad palmites”.

10. Komu treba da govorim, koga da opomenem da me saslušaju? Gle, uho im je neobrezano stog ne mogu èuti. Gle, rijeè Jahvina postade im porugom, nije im mila.

10. Cui loquar et quem contestabor, ut audiat? Ecce incircumcisae aures eorum, et audire non possunt; ecce verbum Domini factum est eis in opprobrium, et non suscipient illud.

11. Prepun sam gnjeva Jahvina, ne mogu više izdržati! - Izlij ga, dakle, po djeci na ulici i na skupove mladiæa. Sve æe ih obuzeti: muža i ženu, starca i èovjeka zrele dobi.

11. Idcirco furore Domini plenus sum, laboravi sustinens. “Effunde super parvulum foris et super concilium iuvenum simul; etiam vir cum muliere capietur, senex cum pleno dierum.

12. Njihove æe kuæe pripasti drugima, a tako i polja i žene im. "Da, ispružit æu ruku svoju - govori Jahve - na stanovnike ove zemlje,

12. Et transibunt domus eorum ad alteros, agri et uxores pariter, quia extendam manum meam super habitantes terram”, dicit Dominus.

13. jer od najmanjega do najveæeg svi gramze za plijenom, od proroka do sveæenika svi su varalice.

13. A minore quippe usque ad maiorem omnes avaritiae student, et a propheta usque ad sacerdotem cuncti faciunt dolum.

14. I olako lijeèe ranu naroda moga, vièuæi: 'Mir! Mir!' Ali mira nema.

14. Et curant contritionem populi mei in levitate dicentes: “Pax, pax”; et non est pax.

15. Nek' se postide što gnusobu poèiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. I zato æe popadati s onima što padaju, srušit æe se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve.

15. Confusi sunt, quia abominationem fecerunt; quin potius confusione non sunt confusi et erubescere nescierunt. “Quam ob rem cadent inter ruentes; tempore, quo visitavero eos, corruent”, dicit Dominus.

16. Ovako govori Jahve: "Stanite na negdašnje putove, raspitajte se za iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njime poðite i naæi æete spokoj dušama svojim! Al' oni rekoše: 'Ne idemo!'

16. Haec dicit Dominus: “State super vias et videte et interrogate de semitis antiquis, quae sit via bona, et ambulate in ea et invenietis refrigerium animabus vestris”. Et dixerunt: “Non ambulabimus!”.

17. I postavih im stražare: 'Pazite na glas roga!' Al' oni rekoše: 'Neæemo paziti!'

17. Et constitui super vos speculatores: “Audite vocem tubae”. Et dixerunt: “Non audiemus!”.

18. Zato èujte, narodi, i vi pastiri stada njihovih!

18. Ideo audite, gentes, et cognosce, congregatio, quanta ego faciam eis.

19. Èuj, zemljo! Gle, dovodim zlo na ovaj narod, plod njihove pobune, jer oni ne slušahu rijeèi moje, Zakon moj odbaciše.

19. Audi terra: “Ecce ego adducam mala super populum istum, fructum cogitationum eorum, quia verba mea non audierunt et legem meam proiecerunt.

20. Što æe mi tamjan koji dolazi iz Šebe i trska mirisna iz zemlje daleke? Vaše mi paljenice nisu drage, nisu mi po volji klanice vaše."

20. Ut quid mihi tus, quod de Saba venit, et calamus suave olens de terra longinqua? Holocautomata vestra non sunt accepta, et victimae vestrae non placent mihi”.

21. Zato ovako govori Jahve: "Evo postavljam narodu ovome prepreke o koje æe se spotaæi, oci i djeca zajedno, poginut æe susjed zajedno s prijateljem."

21. Propterea haec dicit Dominus: “Ecce ego dabo in populum istum offendicula, et offendent in eis patres et filii simul, vicinus et proximus peribunt”.

22. Ovako govori Jahve: "Evo dolazi narod iz zemlje sjeverne, puk velik diže se s krajeva zemlje:

22. Haec dicit Dominus: “Ecce populus venit de terra aquilonis, et gens magna consurget a finibus terrae;

23. u ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni; graja im buèi kao more, jašu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, Kæeri sionska.

23. arcum et acinacem arripiet, crudelis est et non miserebitur; vox eorum quasi mare sonabit, et super equos ascendent, praeparati quasi vir ad proelium adversum te, filia Sion”.

24. Kad saznasmo novost, ruke nam klonuše, strava nas obuze, bol kao porodilju.

24. “Audivimus famam eius; dissolutae sunt manus nostrae, tribulatio apprehendit nos, dolores ut parturientem”.

25. Ne izlazite u polja, ne idite na putove, jer maèevi dušmanski prijete, užas sve uokolo.

25. Nolite exire ad agros et in via ne ambuletis, quoniam gladius inimici, pavor in circuitu.

26. Kæeri mog naroda, kostrijet pripaši, pospi se pepelom, narièi k'o za jedincem tužaljku pregorku. Jer æe doæi nenadano na nas pustošnik.

26. Filia populi mei, accingere cilicio et volutare in cinere, luctum unigeniti fac tibi, planctum amarum, quia repente veniet vastator super nos.

27. Postavih te za ispitivaèa naroda mojeg da spoznaš i ispitaš putove njegove.

27. Probatorem dedi te in populo meo; et scies et probabis viam eorum.

28. Svi su oni odmetnici najgori, okolo kleveæu i mjed i željezo, svi su pokvareni.

28. Omnes isti principes rebelles, ambulantes fraudulenter. Aes et ferrum, omnia isti corrumpunt.

29. Mijeh sopæe da bi vatra proždrla olovo, zalud se ljevaè trudi da ga rastopi: šljaka se ne da izluèiti."

29. Sufflavit sufflatorium in igne, consumptum est plumbum; frustra conflavit conflator, scoriae enim non sunt separatae.

30. "Srebro odbaèeno", tako ih zovu, jer ih Jahve odbaci!

30. Argentum reprobum vocate eos, quia Dominus proiecit illos.