Jeremija, 42

1. Nato svi vojni zapovjednici, osobito Johanan, sin Kareahov, i Azarja, sin Hošajin, i sav narod, malo i veliko, pristupiše

1. Et accesserunt omnes princi pes bellatorum, scilicet Iohanan filius Caree et Iezonias filius Osaiae et universum vulgus, a parvo usque ad magnum,

2. i rekoše proroku Jeremiji: "Pomno poèuj molbu našu! Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom svojim, za sav ovaj ostatak, jer nas, kako i sam vidiš, ostade još samo malo od velikoga broja koliko nas je nekoæ bilo.

2. dixeruntque ad Ieremiam prophetam: “Cadat oratio nostra in conspectu tuo, et ora pro nobis ad Dominum Deum tuum pro universis reliquiis istis, quia derelicti sumus pauci de pluribus, sicut oculi tui nos intuentur;

3. Neka nam Jahve, Bog tvoj, objavi kuda da krenemo i što valja da èinimo."

3. et annuntiet nobis Dominus Deus tuus viam, per quam pergamus, et verbum, quod faciamus”.

4. Prorok im Jeremija odgovori: "Pristajem. Pomolit æu se, kao što rekoste, Jahvi, Bogu vašemu, i javit æu vam sve što on odgovori, ni rijeèi vam neæu zatajiti."

4. Dixit autem ad eos Ieremias propheta: “Audivi. Ecce ego oro ad Dominum Deum vestrum secundum verba vestra; omne verbum, quodcumque responderit pro vobis, indicabo vobis nec celabo vos quidquam”.

5. Oni pak rekoše Jeremiji: "Neka Jahve bude istinit i vjerodostojan svjedok protiv nas ako ne postupimo sasvim po rijeèima koje æe nam Jahve, Bog tvoj, po tebi objaviti.

5. Et illi dixerunt ad Ieremiam: “Sit Dominus inter nos testis verax et fidelis, si non iuxta omne verbum, in quo miserit te Dominus Deus tuus ad nos, sic faciemus.

6. Bio povoljan ili nepovoljan glas Jahve, Boga našega, komu te šaljemo, mi æemo ga slušati da nam dobro bude što poslušasmo glas Jahve, Boga svojega."

6. Sive bonum est sive malum, voci Domini Dei nostri, ad quem mittimus te, oboediemus, ut bene sit nobis, cum audierimus vocem Domini Dei nostri”.

7. Poslije deset dana doðe rijeè Jahvina Jeremiji.

7. Cum autem completi essent decem dies, factum est verbum Domini ad Ieremiam;

8. Tada on pozva Johanana, sina Kareahova, sve vojne zapovjednike koji bijahu s njim i sav narod, malo i veliko,

8. vocavitque Iohanan filium Caree et omnes principes bellatorum, qui erant cum eo, et universum populum a minimo usque ad magnum

9. te im reèe: "Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, kojemu ste me poslali da izlijem preda nj molbu vašu:

9. et dixit ad eos: “Haec dicit Dominus, Deus Israel, ad quem misistis me, ut prosternerem preces vestras in conspectu eius:

10. 'Ako budete mirno živjeli u zemlji ovoj, podiæi æu vas i neæu vas više razoriti; posadit æu vas, a ne iskorijeniti. Jer se kajem za zlo koje sam vam nanio.

10. Si quiescentes manseritis in terra hac, aedificabo vos et non destruam, plantabo et non evellam; iam enim placatus sum super malo, quod feci vobis.

11. Ne bojte se kralja babilonskoga od koga strahujete. Ne bojte ga se - rijeè je Jahvina - jer ja sam s vama da vas spasim i izbavim iz ruku njegovih.

11. Nolite timere a facie regis Babylonis, quem vos pavidi formidatis; nolite metuere eum, dicit Dominus, quia vobiscum sum ego, ut salvos vos faciam et eruam de manu eius;

12. I ja æu vam pribaviti milost da vam se smiluje i pusti vas da u zemlji svojoj živite.'

12. et dabo vobis, ut misericordiam inveniatis, et ipse miserebitur vestri et habitare vos faciet in terra vestra.

13. Ako pak kažete: 'Neæemo ostati u ovoj zemlji', ne pokoravajuæi se glasu Jahve, Boga svoga,

13. Si autem dixeritis vos: “Non habitabimus in terra ista”, nec audieritis vocem Domini Dei vestri

14. ako kažete: 'Ne, u Egipat idemo, rata više da ne vidimo, glasa bojnog roga više da ne èujemo, da ne moramo biti više gladni kruha; da, onamo idemo',

14. dicentes: “Nequaquam, sed ad terram Aegypti pergemus, ubi non videbimus bellum et clangorem tubae non audiemus et famem non sustinebimus et ibi habitabimus”,

15. onda èujte rijeè Jahvinu, vi koji ste Ostatak Judeje: Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ako ste odluèili krenuti u Egipat da ondje živite,

15. propter hoc nunc audite verbum Domini, reliquiae Iudae: Haec dicit Dominus exercituum, Deus Israel: Si posueritis faciem vestram, ut ingrediamini Aegyptum, et intraveritis, ut ibi peregrinemini,

16. maè kojega se plašite u zemlji æe vas egipatskoj dostiæi; glad od koje strahujete, u Egiptu æe vam biti za petama: i ondje æete umrijeti!

16. gladius, quem vos formidatis, ibi comprehendet vos in terra Aegypti, et fames, pro qua estis solliciti, adhaerebit vobis in Aegypto, et ibi moriemini.

17. I svi oni koji odluèe da odu u Egipat i da se ondje nasele, poginut æe od maèa, gladi i kuge: nitko živ neæe umaæi nesreæi koju æu na njih svaliti.'

17. Omnesque viri, qui posuerunt faciem suam, ut ingrediantur Aegyptum et peregrinentur ibi, morientur gladio et fame et peste: nullus de eis remanebit nec effugiet a facie mali, quod ego afferam super eos.

18. Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Kao što se srdžba moja i bijes moj oboriše na Jeruzalemce, tako æe se gnjev moj izliti i na vas ako poðete u Egipat: postat æete prokletstvo, užas, kletva i poruga, a ovoga mjesta nikad više neæete ugledati.'

18. Quia haec dicit Dominus exercituum, Deus Israel: Sicut effusus est furor meus et indignatio mea super habitatores Ierusalem, sic effundetur indignatio mea super vos, cum ingressi fueritis Aegyptum, et eritis in exsecrationem et in stuporem et in maledictum et in opprobrium et nequaquam ultra videbitis locum istum”.

19. Vama, koji ste Ostatak Judeje, Jahve poruèuje da ne idete u Egipat. Dobro znajte da sam danas bio svjedok protiv vas.

19. Verbum Domini super vos, reliquiae Iudae: “Nolite intrare Aegyptum; scientes scietis quia obtestatus sum vos hodie,

20. Jer sami sebe obmanjujete. TÓa vi ste me poslali k Jahvi, Bogu svome rekavši: 'Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom našim, i saopæi nam sve što ti on objavi, i mi æemo to uèiniti.'

20. quia decepistis animas vestras. Vos enim misistis me ad Dominum Deum nostrum dicentes: “Ora pro nobis ad Dominum Deum nostrum et iuxta omnia, quaecumque dixerit tibi Dominus Deus noster, sic annuntia nobis, et faciemus”.

21. A danas sam vam objavio, ali vi ne slušate više glasa Jahve, Boga svojega, koji me k vama posla.

21. Et annuntiavi vobis hodie, et non audistis vocem Domini Dei vestri super universis, pro quibus misit me ad vos.

22. Znajte, dakle, dobro: od maèa, gladi i kuge poginut æete na mjestu kamo hoæete da odete da se ondje naselite."

22. Nunc ergo scientes scietis quia gladio et fame et peste moriemini in loco, ad quem voluistis intrare et ibi peregrinari”.