Jeremija, 3

1. "Ako muž otpusti ženu svoju i ona ide od njega te se uda za drugoga, ima li još pravo da se vrati njemu? Nije li ta žena sasvim oskvrnuta? A ti si bludnièila s mnogim milosnicima, pa da se meni vratiš?" - rijeè je Jahvina.

1. Si dimiserit vir uxorem suam, et recedens ab eo duxerit virum alterum, numquid revertetur ad eam ultra? Numquid non polluta et contaminata est terra illa? Tu autem fornicata es cum amatoribus multis et reverteris ad me?, dicit Dominus.

2. Podigni oèi na goleti i pogledaj: gdje te to nisu oskvrnuli? Na putovima si ih doèekivala kao Arapin u pustinji. Ti si oskvrnula zemlju bludom i opaèinom svojom,

2. Leva oculos tuos ad colles et vide, ubi non prostrata sis. In viis sedebas exspectans eos quasi Arabs in solitudine; et polluisti terram in fornicationibus tuis et in malitia tua.

3. zato i kiše prestadoše i kasni daždevi ne padoše. Èelo ti je kao u bludnice: ni zacrvenjela se nisi.

3. Quam ob rem prohibitae sunt stillae pluviarum, et serotinus imber non fuit. Frons mulieris meretricis facta est tibi; noluisti erubescere.

4. Ne dovikuješ li mi sada: 'Oèe moj, ti si prijatelj mladosti moje!

4. Nonne amodo vocas me: “Pater meus, dux adulescentiae meae tu es!

5. Hoæe li zauvijek plamtjeti, vjeèno tinjati gnjev tvoj?' Tako govoriš, a èiniš i dalje zla koliko god možeš."

5. Numquid irascetur in perpetuum aut perseverabit in finem?”. Ecce locuta es et fecisti mala et praevaluisti”.

6. Jahve mi reèe u dane kralja Jošije: "Vidje li što uèini odmetnica Izrael? Ona odlazi na svaku visoku goru i pod svako zeleno stablo i ondje se podaje bludu.

6. Et dixit Dominus ad me in diebus Iosiae regis: “Numquid vidisti, quae fecerit aversatrix Israel? Abiit sibimet super omnem montem excelsum et sub omni ligno frondoso et fornicata est ibi.

7. A ja mišljah: 'Poslije svega što uèini vratit æe se k meni.' Ali se ona ne vraæa. I to vidje sestra njena, nevjernica Judeja.

7. Et dixi: “Cum fecerit haec omnia, ad me revertetur”; et non est reversa. Et vidit praevaricatrix soror eius, Iuda;

8. A vidje i kako otpustih odmetnicu Izraela zbog svih preljuba i dadoh joj knjigu otpusnu. Ali sestra joj, nevjernica Judeja, nimalo se ne poboja, pa i ona okrenu u blud.

8. et vidit quia pro eo quod moechata esset aversatrix Israel, dimisissem eam et dedissem ei libellum repudii, et non timuit praevaricatrix Iuda, soror eius, sed abiit et fornicata est etiam ipsa;

9. I svojim lakoumnim bludom obešèasti zemlju; èinila je preljub s kamenjem i drvljem.

9. et facilitate fornicationis suae contaminavit terram et moechata est cum lapide et ligno.

10. I nakon svega toga nije se vratila k meni nevjernica sestra njezina, Judeja, svim srcem svojim, veæ samo prijetvorno" - rijeè je Jahvina.

10. Sed in omnibus his non est reversa ad me praevaricatrix soror eius Iuda in toto corde suo sed in mendacio”, ait Dominus.

11. I reèe mi Jahve: "Odmetnica Izrael pravednija je od Judeje nevjernice.

11. Et dixit Dominus ad me: “Iustificavit animam suam aversatrix Israel comparatione praevaricatricis Iudae.

12. Idi i vièi prema Sjeveru ove rijeèi. Reci: Vrati se, odmetnice, Izraele, rijeè je Jahvina. Ne gnjevi se više lice moje na vas, jer sam milostiv - rijeè je Jahvina - neæu se gnjeviti dovijeka.

12. Vade et clama sermones istos contra aquilonem et dices: Revertere, aversatrix Israel, ait Dominus, et non avertam faciem meam a vobis, quia pius ego sum, dicit Dominus, et non irascar in perpetuum.

13. Samo priznaj svoju krivnju da si se odvrgla od Jahve, Boga svojega, i odlutala k tuðincima, pod svako drvo zeleno i nisi slušala glasa mojega - rijeè je Jahvina.

13. Verumtamen scito iniquitatem tuam, quia in Dominum Deum tuum praevaricata es et dispersisti vias tuas alienis sub omni ligno frondoso; et vocem meam non audistis, ait Dominus.

14. Vratite se, sinovi odmetnici - rijeè je Jahvina - jer ja sam vaš Gospodar. Uzet æu vas, po jednoga iz svakoga grada, po dvojicu od svakoga roda, da vas odvedem na Sion.

14. Convertimini, filii, qui aversi estis a me, dicit Dominus, quia ego Dominus vester sum; et assumam vos unum de civitate et duos de cognatione et introducam vos in Sion;

15. I dat æu vam pastire po srcu svojemu koji æe vas pasti razumno i mudro.

15. et dabo vobis pastores iuxta cor meum, et pascent vos scientia et doctrina.

16. A kad se u one dane namnožite i narodite u zemlji - rijeè je Jahvina - više se neæe govoriti: 'Kovèeg Jahvina Saveza' i nitko neæe na nj misliti, nitko ga se neæe sjeæati ni za njim èeznuti, niti ga ponovo graditi.

16. Cumque multiplicati fueritis et creveritis in terra in diebus illis, ait Dominus, non dicent ultra: “Arca testamenti Domini”, neque ascendet super cor, neque recordabuntur illius, nec requiretur, nec fiet ultra.

17. U to æe se vrijeme Jeruzalem zvati 'Prijestolje Gospodnje'; i svi æe se narodi u njemu sabrati u ime Jahvino, i nijedan se više neæe tvrdoglavo povoditi za pokvarenim srcem svojim.

17. In tempore illo vocabunt Ierusalem Solium Domini, et congregabuntur ad eam omnes gentes in nomine Domini in Ierusalem; et non ambulabunt ultra post pravitatem cordis sui pessimi.

18. U one dane slagat æe se dom Judin s domom Izraelovim; i zajedno æe krenuti iz Zemlje sjeverne u zemlju koju ocima vašim dadoh u baštinu."

18. In diebus illis ibit domus Iudae ad domum Israel, et venient simul de terra aquilonis ad terram, quam dedi in hereditatem patribus vestris.

19. A ja rekoh: "Kako da te ubrojim meðu sinove i dam ti zemlju slasti, baštinu, najljepši biser meðu narodima! Pomislih: Ti æeš me zvati 'Oèe moj!' i neæeš se više odvratiti od mene."

19. Ego autem dixi: Quomodo ponam te in filiis et tribuam tibi terram desiderabilem, hereditatem praeclarissimam inter gentes? Et dixi: Patrem vocabitis me et post me ingredi non cessabitis.

20. "Ali kao što se žena iznevjeri mužu svome, tako se i vi iznevjeriste meni, dome Izraelov" - rijeè je Jahvina.

20. Sed, quomodo contemnit mulier amatorem suum, sic contempsistis me, domus Israel”, dicit Dominus.

21. Èuj! Po goletima plaè se èuje, zapomaganje djece Izraelove, jer skrenuše s puta svojega. Jahvu, Boga svoga, zaboraviše.

21. Vox in collibus audita est, ploratus et supplicatio filiorum Israel, quoniam iniquam fecerunt viam suam, obliti sunt Domini Dei sui.

22. - Vratite se, sinovi, što se odvratiste, izlijeèit æu odmetništva vaša! - Evo nas, dolazimo k tebi, jer ti si Jahve, Bog naš!

22. “Convertimini, filii, qui aversi estis a me, et sanabo aversiones vestras”. “Ecce nos venimus ad te; tu enim es Dominus Deus noster.

23. Doista, prijevarni su visovi, graja po brdima. Odista, u Jahvi, Bogu našemu, spasenje je Izraelovo!

23. Vere mendaces erant colles et tumultus montium; vere in Domino Deo nostro salus Israel.

24. Baal je proždro trud naših otaca još od mladosti naše: ovce njihove i goveda, nihove kæeri i sinove.

24. Confusio comedit laborem patrum nostrorum ab adulescentia nostra, greges eorum et armenta eorum, filios eorum et filias eorum.

25. Lezimo u sramotu svoju, nek' nas pokrije ruglo naše! Jer Jahvi, Bogu svome, sagriješismo mi i oci naši, od mladosti svoje do dana današnjeg, i ne slušamo glasa Jahve, Boga svojega.

25. Dormiemus in confusione nostra, et operiet nos ignominia nostra, quoniam Domino Deo nostro peccavimus nos et patres nostri ab adulescentia nostra usque ad hanc diem et non audivimus vocem Domini Dei nostri”.