Psalmi, 137
1. Na obali rijeka babilonskih sjeðasmo i plakasmo spominjuæi se Siona;
1. Na obali rijeka babilonskih sjeðasmo i plakasmo spominjuæi se Siona;
Psalam 137 je jadikovanje naroda Izraela, koji je prognan u Babilonu, daleko od njihove domovine i Jeruzalemskog hrama. Izražavaju svoju tugu i čežnju za Sionom, svetim gradom Božjim, koji je sada opustošen. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim psalmom 137:
Izaija 52:8: "Glasovi svojih atalana! Oni zajedno podižu glas, jer svojim vlastitim očima vide povratak Gospodara na Sion." Ovaj stih govori o povratku naroda Izraela na Sion i obnovi njihove zemlje.
Lamentacije 1:4: "Ceste Siona su tužne jer nitko ne dolazi na zabave. Sva njihova vrata su napuštena; njihovi svećenici uzdahnu, njihove mlade žene su tužne, a sama je u gorčini." Ovaj stih opisuje tugu i usamljenost Siona nakon što su ga Babilonci uništili.
Jeremiah 51:50: "Čuo sam, prognanike, da su daleko od moje zemlje! Gospodin je prosudio Babilon i ušutkat će ga." Ovaj stih govori o Božjoj osveti protiv Babilona, koji je uništio Jeruzalem i doveo Izraelski narod do izgnanstva.
Psalam 126:1: "Kad je Gospodin vratio zarobljenike na Sion, bili smo poput onih koji sanjaju." Ovaj stih govori o radosti i zaprepašćenju naroda Izraela kada su bili oslobođeni iz egzila i mogli su se vratiti na Sion.
Ezekiel 11:17: "Stoga, recite, dakle Gospodin Bože, okupit ću vas među narodima i sakupljati ih iz zemalja koje ste raštrkani, a ja ću vam dati zemlju Izrael." Ovaj stih govori o Božjem obećanju da će svoj narod vratiti u njihovu zemlju i vratiti ih.
“O mais belo Credo é o que se pronuncia no escuro, no sacrifício, com esforço”. São Padre Pio de Pietrelcina
