1 Manašeu je bilo dvanaest godina kad se zakraljio. Pedeset i pet godina kraljevao je u Jeruzalemu.
2 Èinio je što je zlo u Jahvinim oèima, povodeæi se za gnusobama naroda što ih je Jahve protjerao pred sinovima Izraelovim.
3 Obnovio je uzvišice što ih bijaše oborio otac mu Ezekija, podigao je žrtvenike Baalu, naèinio ašere i stao se klanjati svoj nebeskoj vojsci i služiti joj.
4 Podigao je žrtvenike i u Domu Jahvinu, za koji bijaše rekao Jahve: "U Jeruzalemu æe prebivati Ime moje zauvijek."
5 Sagradio je žrtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja Doma Jahvina.
6 I sinove je svoje proveo kroz oganj u dolini Hinomova sina. Vraèao je, gatao, èarao, stvorio bajaèe i opsjenare i uopæe uèinio premnogo zla u Jahvinim oèima razjarujuæi ga.
7 Naèinio je idolski lik i posadio ga u Domu Božjem, za koji Bog bijaše rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: "U ovom Domu i u Jeruzalemu, koji sam izabrao meðu svim izraelskim plemenima, postavit æu Ime svoje zauvijek.
8 Neæu više dati da noga Izraelaca uzmakne iz zemlje koju sam dao u baštinu vašim oèevima, samo ako budu držali i provodili u djelo sve što sam im zapovjedio: sav Zakon, uredbe i obièaje dane preko Mojsija."
9 Ali je Manaše zaveo Judejce i Jeruzalemce te su radili još gore nego narodi što ih je Jahve iskorijenio pred sinovima Izraelovim.
10 Jahve je opominjao Manašea i njegov narod, ali oni nisu poslušali.
11 Stoga je Jahve doveo na njih vojskovoðe asirskoga kralja. Uhvativši Manašea kukama, svezali su ga u dvoje mjedene verige i odveli u Babilon.
12 Kad se našao u nevolji, poèeo se moliti za milost Jahvi, svome Bogu, ponizivši se veoma pred Bogom otaca.
13 Molio se i Bog mu se smilovao te usliša njegovu prošnju i vrati ga u Jeruzalem u kraljevstvo. Manaše tada spozna da je Jahve Bog.
14 Poslije toga sagradio je vanjski zid Davidovu gradu zapadno od Gihona, od doline pa do Ribljih vrata, i opasao zidom Ofel, izvevši ga vrlo visoko. Postavio je bojne vojvode u svim tvrdim gradovima u Judi.
15 Osim toga, uklonio je iz Jahvina Doma tuðinske bogove, onaj idolski lik i sve žrtvenike što ih bijaše posagradio na gori Jahvina Doma i u Jeruzalemu i sve ih baci izvan grada.
16 Zatim opet podiže Jahvin žrtvenik i žrtvova na njemu žrtve prièesnice i zahvalnice. Zapovjedi i Judejcima da služe Jahvi, Bogu Izraelovu.
17 Ipak je narod još žrtvovao po uzvišicama, ali samo Jahvi, svojem Bogu.
18 Ostala Manašeova djela i njegova molitva Bogu, rijeèi koje su mu govorili vidioci u ime Jahve, Izraelova Boga, zapisane su u Povijesti izraelskih kraljeva.
19 Njegova molitva i kako je bio uslišan, svi njegovi grijesi i njegova nevjera te mjesta na kojima je pogradio uzvišice, podigao ašere i idole prije nego što se ponizio - sve je to zapisano u povijesti Hozajevoj.
20 Tada Manaše poèinu kraj svojih otaca. Sahranili su ga u dvoru. Na njegovo se mjesto zakraljio sim mu Amon.
21 Dvadeset su i dvije godine bile Amonu kad se zakraljio, a kraljevao je dvije godine u Jeruzalemu.
22 Èinio je što je zlo u Jahvinim oèima, kao i otac mu Manaše, jer je svim idolima koje bijaše naèinio njegov otac Manaše on prinosio žrtve i služio im.
23 Ali se nije ponizio pred Jahvom kako se ponizio otac mu Manaše, nego je još i umnožio svoju krivicu.
24 Tada se protiv njega urotiše njegove sluge i ubiše ga u dvoru.
25 Ali je prosti puk pobio sve one koji se bijahu urotili protiv kralja Amona i na njegovo mjesto zakraljio sina mu Jošiju.
Versículos relacionados com Druga knjiga Ljetopisa, 33:
Poglavlje 33 od 2 kronike pripovijeda priču o Manassehu, sinu Hezekije, koji je kraljevao u Judi 55 godina i učinio ono što je zlo u očima Gospodnju, vodeći narod na idolatry i praksu gadosti. Slijedi pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u poglavlju:
2 Kraljevi 21:9: "Ali nisu čuli; i Manasseh ih je natjerao da izvade više od naroda koje je Gospodin uništio pred djecom Izraelove." Ovaj stih ilustrira proširenje otpadništva Manasseha i kao što je to utjecalo ne samo na njega, već i sve ljude Jude.
Izaija 55:7: "Ostavite zle na svoj put, a zli čovjek njegove misli, i pretvoriti se u Gospoda, kako bi mu bio simpatičan; postanite našem Bogu, jer je sjajno oprostiti." Ovaj stih govori o važnosti obraćenja i pokajanja, naglašavajući da je Bog milostiv i voljan oprostiti onima koji se obraćaju njemu.
Psalam 32:5: "Priznajem svoj grijeh, a moja opakost nije se prikrila. Ovaj psalam naglašava važnost ispovijedi grijeha i kako to može dovesti do oproštenja i obnove.
2 Kronike 34:27: "Jer tvoje srce je uspjelo i ponizilo vas pred Bogom, slušajući njegove riječi protiv ovog mjesta i protiv njegovih stanovnika, i poniženo prema meni, i otkotrljao odjeću, i plakao prije mene, ja sam i ja, ja i ja, ja sam čuo te, kaže Gospod. " Ovaj stih govori o Božjem odgovoru na poniznost i pokajanje, što ukazuje na to da je spreman oprostiti i čuti one koji se okreću prema njemu.
2. Korinćanima 7:10: "Za tugu prema Bogu stvara pokajanje zbog spasenja, što nitko ne donosi vaganje; ali tuga svijeta proizvodi smrt." Ovaj stih naglašava važnost tuge i boli u kršćanskom životu, ističući da može dovesti do pokajanja i spasenja.
Chapters: