Poslanica Rimljanima, 9

1. Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom:

1. Veritatem dico in Christo, non mentior, testimonium mihi per hibente conscientia mea in Spiritu Sancto,

2. silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu.

2. quoniam tristitia est mihi magna, et continuus dolor cordi meo.

3. Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braæu svoju, sunarodnjake svoje po tijelu.

3. Optarem enim ipse ego anathema esse a Christo pro fratribus meis, cognatis meis secundum carnem,

4. Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obeæanja;

4. qui sunt Israelitae, quorum adoptio est filiorum et gloria et testamenta et legislatio et cultus et promissiones,

5. njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.

5. quorum sunt patres, et ex quibus Christus secundum carnem: qui est super omnia Deus benedictus in saecula. Amen.

6. Ali ne kao da se izjalovila rijeè Božja. Jer nisu Izrael svi koji potjeèu od Izraela;

6. Non autem quod exciderit verbum Dei. Non enim omnes, qui ex Israel, hi sunt Israel;

7. i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku æe ti se nazivati potomstvo;

7. neque quia semen sunt Abrahae, omnes filii, sed: “In Isaac vocabitur tibi semen”.

8. to jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego - djeca obeæanja raèunaju se u potomstvo.

8. Id est, non qui filii carnis, hi filii Dei, sed qui filii sunt promissionis, aestimantur semen;

9. Evo doista rijeèi obeæanja: U ovo æu doba doæi i Sara æe imati sina.

9. promissionis enim verbum hoc est: “Secundum hoc tempus veniam, et erit Sarae filius”.

10. Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela.

10. Non solum autem, sed et Rebecca ex uno concubitum habens, Isaac patre nostro;

11. Pa kad još blizanci ne bijahu roðeni niti uèiniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju:

11. cum enim nondum nati fuissent aut aliquid egissent bonum aut malum, ut secundum electionem propositum Dei maneret,

12. ne po djelima, nego po onome tko poziva - reèeno joj je: Stariji æe služiti mlaðemu,

12. non ex operibus sed ex vocante dictum est ei: “Maior serviet minori”;

13. kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.

13. sicut scriptum est: “Iacob dilexi, Esau autem odio habui”.

14. Što æemo dakle reæi? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto!

14. Quid ergo dicemus? Numquid iniustitia apud Deum? Absit!

15. Ta Mojsiju veli: Smilovat æu se komu hoæu da se smilujem; sažalit æu se nad kim hoæu da se sažalim.

15. Moysi enim dicit: “Miserebor, cuius misereor, et misericordiam praestabo, cui misericordiam praesto”.

16. Nije dakle do onoga koji hoæe ni do onoga koji trèi, nego do Boga koji se smiluje.

16. Igitur non volentis neque currentis sed miserentis Dei.

17. Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moæ i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.

17. Dicit enim Scriptura pharaoni: “In hoc ipsum excitavi te, ut ostendam in te virtutem meam, et ut annuntietur nomen meum in universa terra”.

18. Tako dakle: smiluje se komu hoæe, a otvrdnjuje koga hoæe.

18. Ergo, cuius vult, miseretur et, quem vult, indurat.

19. Da, reæi æeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro?

19. Dices itaque mihi: “Quid ergo adhuc queritur? Voluntati enim eius quis restitit?”.

20. Èovjeèe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim naèinio?"

20. O homo, sed tu quis es, qui respondeas Deo? Numquid dicet figmentum ei, qui se finxit: “Quid me fecisti sic?”.

21. Ili zar lonèar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta naèini posudu sad èasnu, sad neèasnu.

21. An non habet potestatem figulus luti ex eadem massa facere aliud quidem vas in honorem, aliud vero in ignominiam?

22. A što ako je Bog, hoteæi oèitovati gnjev i obznaniti svoju moæ u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast,

22. Quod si volens Deus ostendere iram et notam facere potentiam suam, sustinuit in multa patientia vasa irae aptata in interitum;

23. da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrða, koje unaprijed pripravi za slavu,

23. et ut ostenderet divitias gloriae suae in vasa misericordiae, quae praeparavit in gloriam,

24. na nama koje pozva ne samo izmeðu Židova nego i izmeðu pogana?

24. quos et vocavit nos non solum ex Iudaeis sed etiam ex gentibus?

25. Tako i u Hošeji veli: Ne-narod moj prozvat æu narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom.

25. Sicut et in Osee dicit: “Vocabo Non plebem meam Plebem meam et Non dilectam Dilectam.

26. Na mjestu gdje im je reèeno: Vi niste moj narod prozvat æe se sinovi Boga živoga.

26. Et erit: in loco, ubi dictum est eis: “Non plebs mea vos”, ibi vocabuntur Filii Dei vivi”.

27. Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova æe Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog - Ostatak æe se spasiti;

27. Isaias autem clamat pro Israel: “Si fuerit numerus filiorum Israel tamquam arena maris, reliquiae salvae fient.

28. jer rijeè æe ispuniti i uskoro izvršiti Gospodin na zemlji.

28. Verbum enim consummans et brevians faciet Dominus super terram”.

29. Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik.

29. Et sicut praedixit Isaias: “Nisi Dominus Sabaoth reliquisset nobis semen, sicut Sodoma facti essemus et sicut Gomorra similes fuissemus”.

30. Što æemo dakle reæi? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri.

30. Quid ergo dicemus? Quod gentes, quae non sectabantur iustitiam, apprehenderunt iustitiam, iustitiam autem, quae ex fide est;

31. Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro.

31. Israel vero sectans legem iustitiae in legem non pervenit.

32. Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja,

32. Quare? Quia non ex fide sed quasi ex operibus; offenderunt in lapidem offensionis,

33. kao što je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, neæe se postidjeti.

33. sicut scriptum est: “Ecce pono in Sion lapidem offensionis et petram scandali; et, qui credit in eo, non confundetur”.