Poslanica Rimljanima, 10
1. Braæo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase.
1. Fratres, voluntas quidem cordis mei et obsecratio ad Deum pro illis in salutem.
2. Svjedoèim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju.
2. Testimonium enim perhibeo illis quod aemulationem Dei habent sed non secundum scientiam;
3. Ne priznajuæi, doista, Božje pravednosti i tražeæi uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše.
3. ignorantes enim Dei iustitiam et suam iustitiam quaerentes statuere, iustitiae Dei non sunt subiecti;
4. Jer dovršetak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje.
4. finis enim legis Christus ad iustitiam omni credenti.
5. Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naæi æe život u njoj.
5. Moyses enim scribit de iustitia, quae ex lege est: “Qui fecerit homo, vivet in eis”.
6. A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reæi u srcu svom: Tko æe se popeti na nebo - to jest Krista svesti?
6. Quae autem ex fide est iustitia, sic dicit: “Ne dixeris in corde tuo: Quis ascendet in caelum?”, id est Christum deducere;
7. Ili: Tko æe siæi u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih?
7. aut: “Quis descendet in abyssum?”, hoc est Christum ex mortuis revocare.
8. Nego što veli? Blizu ti je Rijeè, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Rijeè vjere koju propovijedamo.
8. Sed quid dicit? “Prope te est verbum, in ore tuo et in corde tuo”; hoc est verbum fidei, quod praedicamus.
9. Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit æeš spašen.
9. Quia si confitearis in ore tuo: “Dominum Iesum!”, et in corde tuo credideris quod Deus illum excitavit ex mortuis, salvus eris.
10. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.
10. Corde enim creditur ad iustitiam, ore autem confessio fit in salutem.
11. Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neæe se postidjeti.
11. Dicit enim Scriptura: “Omnis, qui credit in illo, non confundetur”.
12. Nema uistinu razlike izmeðu Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.
12. Non enim est distinctio Iudaei et Graeci, nam idem Dominus omnium, dives in omnes, qui invocant illum:
13. Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit æe spašen.
13. Omnis enim, quicumque invocaverit nomen Domini, salvus erit.
14. Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu èuli? Kako pak da èuju bez propovjednika?
14. Quomodo ergo invocabunt, in quem non crediderunt? Aut quomodo credent ei, quem non audierunt? Quomodo autem audient sine praedicante?
15. A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.
15. Quomodo vero praedicabunt nisi mittantur? Sicut scriptum est: “Quam speciosi pedes evangelizantium bona”.
16. Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanðelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?
16. Sed non omnes oboedierunt evangelio; Isaias enim dicit: “Domine, quis credidit auditui nostro?”.
17. Dakle: vjera po poruci, a poruka rijeèju Kristovom.
17. Ergo fides ex auditu, auditus autem per verbum Christi.
18. Nego pitam: Zar nisu èuli? Dapaèe! Po svoj zemlji razliježe se jeka, rijeèi njihove sve do nakraj svijeta.
18. Sed dico: Numquid non audierunt? Quin immo, in omnem terram exiit sonus eorum, et in fines orbis terrae verba eorum.
19. Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja æu vas na ljubomor izazvati pukom ništavnim, razdražit æu vas glupim nekim narodom.
19. Sed dico: Numquid Israel non cognovit? Primus Moyses dicit: “Ego ad aemulationem vos adducam per Non gentem: per gentem insipientem ad iram vos provocabo”.
20. Izaija pak hrabro veli: Naðoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu.
20. Isaias autem audet et dicit: “Inventus sum in non quaerentibus me; palam apparui his, qui me non interrogabant”.
21. A Izraelu veli: Cio dan pružah ruku narodu nepokornom i buntovnom.
21. Ad Israel autem dicit: “Tota die expandi manus meas ad populum non credentem et contradicentem”.
