Poslanica Rimljanima, 7

1. Ili zar ne znate, braæo - poznavaocima zakona govorim - da zakon gospodari èovjekom samo za vrijeme njegova života.

1. An ignoratis, fratres — scienti bus enim legem loquor — quia lex in homine dominatur, quanto tempore vivit?

2. Doista, udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu.

2. Nam quae sub viro est mulier, viventi viro alligata est lege; si autem mortuus fuerit vir, soluta est a lege viri.

3. Dakle: dok joj muž živi, zvat æe se, oèito, preljubnicom poðe li za drugoga. Ako li joj pak muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica poðe li za drugoga.

3. Igitur, vivente viro, vocabitur adultera, si fuerit alterius viri; si autem mortuus fuerit vir, libera est a lege, ut non sit adultera, si fuerit alterius viri.

4. Tako, braæo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrišen, te plodove donosimo Bogu.

4. Itaque, fratres mei, et vos mortificati estis legi per corpus Christi, ut sitis alterius, eius qui ex mortuis suscitatus est, ut fructificaremus Deo.

5. Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima te smrti donosile plodove;

5. Cum enim essemus in carne, passiones peccatorum, quae per legem sunt, operabantur in membris nostris, ut fructificarent morti;

6. sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova.

6. nunc autem soluti sumus a lege, mortui ei, in qua detinebamur, ita ut serviamus in novitate Spiritus et non in vetustate litterae.

7. Što æemo dakle reæi? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: Ne poželi!

7. Quid ergo dicemus? Lex peccatum est? Absit! Sed peccatum non cognovi, nisi per legem; nam concupiscentiam nescirem, nisi lex diceret: “Non concupisces”.

8. A grijeh je, uhvativši priliku, po zapovijedi u meni prouzroèio svakovrsnu požudu. Ta bez zakona grijeh je mrtav.

8. Occasione autem accepta, peccatum per mandatum operatum est in me omnem concupiscentiam; sine lege enim peccatum mortuum erat.

9. Da, ja sam nekoæ živio bez zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje.

9. Ego autem vivebam sine lege aliquando; sed, cum venisset mandatum, peccatum revixit,

10. Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za život bi mi na smrt.

10. ego autem mortuus sum; et inventum est mihi mandatum, quod erat ad vitam, hoc esse ad mortem;

11. Doista grijeh, uhvativši priliku, zapovijeðu me zavede, njome me i ubi.

11. nam peccatum, occasione accepta, per mandatum seduxit me et per illud occidit.

12. Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra.

12. Itaque lex quidem sancta, et mandatum sanctum et iustum et bonum.

13. Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipošto! Nego: grijeh, da se grijehom oèituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh po zapovijedi postane najveæim grešnikom.

13. Quod ergo bonum est, mihi factum est mors? Absit! Sed peccatum, ut appareat peccatum, per bonum mihi operatum est mortem; ut fiat supra modum peccans peccatum per mandatum.

14. Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh.

14. Scimus enim quod lex spiritalis est; ego autem carnalis sum, venumdatus sub peccato.

15. Zbilja ne razumijem što radim: ta ne èinim ono što bih htio, nego što mrzim - to èinim.

15. Quod enim operor, non intellego; non enim, quod volo, hoc ago, sed quod odi, illud facio.

16. Ako li pak èinim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar.

16. Si autem, quod nolo, illud facio, consentio legi quoniam bona.

17. Onda to ne èinim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni.

17. Nunc autem iam non ego operor illud, sed, quod habitat in me, peccatum.

18. Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i èiniti dobro.

18. Scio enim quia non habitat in me, hoc est in carne mea, bonum; nam velle adiacet mihi, operari autem bonum, non!

19. Ta ne èinim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to èinim.

19. Non enim, quod volo bonum, facio, sed, quod nolo malum, hoc ago.

20. Ako li pak èinim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni.

20. Si autem, quod nolo, illud facio, iam non ego operor illud, sed, quod habitat in me, peccatum.

21. Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio èiniti dobro, nameæe mi se zlo.

21. Invenio igitur hanc legem volenti mihi facere bonum, quoniam mihi malum adiacet.

22. Po nutarnjem èovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim,

22. Condelector enim legi Dei secundum interiorem hominem;

23. ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.

23. video autem aliam legem in membris meis repugnantem legi mentis meae et captivantem me in lege peccati, quae est in membris meis.

24. Jadan li sam ja èovjek! Tko æe me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga?

24. Infelix ego homo! Quis me liberabit de corpore mortis huius?

25. Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.

25. Gratias autem Deo per Iesum Christum Dominum nostrum! Igitur ego ipse mente servio legi Dei, carne autem legi peccati.