Psalms, 107
1. A Canticle Psalm, of David himself.
1. Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova!
2. My heart is prepared, O God, my heart is prepared. I will sing songs, and I will sing psalms in my glory.
2. Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske
3. Rise up, my glory. Rise up, Psalter and harp. I will arise in early morning.
3. i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.
4. I will confess to you, O Lord, among the peoples. And I will sing psalms to you among the nations.
4. Lutahu pustinjom, u samoæi pustoj, puta ne nalazeæ' do naseljena grada.
5. For your mercy is great, beyond the heavens, and your truth, even to the clouds.
5. Gladni su bili, žeðu izmoreni, duša je klonula u njima.
6. Be exalted, O God, beyond the heavens, and your glory, beyond all the earth,
6. Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja.
7. so that your beloved may be freed. Save with your right hand, and heed me.
7. Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu.
8. God has spoken in his holiness. I will exult, and I will divide Shechem, and I will divide by measure the steep valley of tabernacles.
8. Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za èudesa njegova sinovima ljudskim!
9. Gilead is mine, and Manasseh is mine, and Ephraim is the supporter of my head. Judah is my king.
9. Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima.
10. Moab is the cooking pot of my hope. I will extend my shoe in Idumea; the foreigners have become my friends.
10. U mraku sjeðahu i u tmini, sputani bijedom i gvožðima,
11. Who will lead me into the fortified city? Who will lead me, even into Idumea?
11. jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega.
12. Will not you, O God, who had rejected us? And will not you, O God, go out with our armies?
12. Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.
13. Grant us help from tribulation, for vain is the help of man.
13. Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
14. In God, we will act virtuously, and he will bring our enemies to nothing.
14. Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove.
15.
15. Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za èudesa njegova sinovima ljudskim!
16.
16. Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune.
17.
17. Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuæ' svoje opaèine:
18.
18. svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni doðoše.
19.
19. Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
20.
20. Rijeè svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne.
21.
21. Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za èudesa njegova sinovima ljudskim!
22.
22. Nek' prinose žrtve zahvalnice i klièuæi nek' djela njegova kazuju!
23.
23. Oni koji laðama zaploviše morem da po vodama silnim trguju:
24.
24. oni vidješe djela Jahvina, èudesa njegova na puèini.
25.
25. On reèe i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora.
26.
26. Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula.
27.
27. Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala.
28.
28. Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
29.
29. Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše.
30.
30. Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede.
31.
31. Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za èudesa njegova sinovima ljudskim!
32.
32. Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeæu staraca!
33.
33. On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju;
34.
34. plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloæe žitelja njezinih.
35.
35. On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore
36.
36. i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje æe živjeti.
37.
37. Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu.
38.
38. I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše.
39.
39. Prorijeðeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja.
40.
40. Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuæu pustom lutaju.
41.
41. Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi.
42.
42. Videæ' to, èestiti neka se raduju, a zloæa neka sebi usta zaèepi!
43.
43. Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
