Katolicka Biblia
 

Judita, 5

8. Skrenuše dakle s puta otaca svojih pa poèeše štovati Boga nebeskoga, onoga Boga koga bijahu spoznali. I zato, udaljeni od lica svojih bogova, skloniše se u Mezopotamiju i tu se dugo zadržaše.

Wersety związane z Judita, 5:

Judide 5 govori priču o tome kako su čelnici Amomitasa pozvali vladare drugih susjednih naroda da se ujedine i bore protiv Izraela. Spomenuli su povijest naroda Izraela, ali predstavili su iskrivljene i zabludne podatke kako bi opravdali njihov položaj. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u Judidesu 5:

Suci 5:8: "Odabrali su nove bogove; tada je uslijedio rat na vratima, a ne štit, nijedno koplje nije viđeno među četrdeset tisuća u Izraelu." Ovaj stih naglašava kako su idolopoklonstvo i nevjernost Izraela do Boga doveli do njegove slabosti i ranjivosti pred svojim neprijateljima.

Suci 11:24: "Nisi li vas okupirao tko čiji se Bog, nisi li se ne slaže? A mi nemamo sve što je Gospodin naš Bog dizajnirao prije nas?" Ovaj je stih sličan poruci Judith 5, gdje amoni tvrde da im je zemlja Izraelska izvorno pripadala, a ne Izraelcima.

Izlazak 23:32-33: "Nećete sklopiti savez s njima, niti sa svojim bogovima. I oni neće prebivati ​​u tvojoj zemlji, da ne mogu griješiti protiv mene; jer ako služe svojim bogovima, sigurno će biti oni sigurno po petlji. " Ovaj stih naglašava važnost Izraela koji ne sklapa saveze s idolopoklonskim narodima i ne dopušta im da prebivaju u svojoj zemlji.

Brojevi 20:14-21: Ovaj odlomak opisuje kako je Edom odbio dopustiti Izraelu da prođe kroz svoju zemlju na svom putu do Kanaana. Ovaj događaj ilustrira neprijateljstvo susjednih naroda u odnosu na Izrael, koje se spominje u Judidesu 5.

Izaija 36:18-20: Ovaj stih opisuje kako je asirski kralj Senaqueribe pokušao uvjeriti narod Jeruzalema da se predaju, spominjući kako su asirsku vojsku poražene druge zemlje i narode. To je slično taktici koju su ljubazni vođe koristili u Judidesu 5, gdje predstavljaju zabludne argumente kako bi opravdali svoj položaj protiv Izraela.





“É doce o viver e o penar para trazer benefícios aos irmãos e para tantas almas que, vertiginosamente, desejam se justificar no mal, a despeito do Bem Supremo.” São Padre Pio de Pietrelcina