Prva poslanica Korinæanima, 2

1. I ja kada doðoh k vama, braæo, ne doðoh s uzvišenom besjedom ili mudrošæu navješæivati vam svjedoèanstvo Božje

1. Et ego, cum venissem ad vos, fratres, veni non per sublimita tem sermonis aut sapientiae annuntians vobis mysterium Dei.

2. jer ne htjedoh meðu vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga.

2. Non enim iudicavi scire me aliquid inter vos nisi Iesum Christum et hunc crucifixum.

3. I ja priðoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju.

3. Et ego in infirmitate et timore et tremore multo fui apud vos,

4. I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim rijeèima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage

4. et sermo meus et praedicatio mea non in persuasibilibus sapientiae verbis sed in ostensione Spiritus et virtutis,

5. da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj.

5. ut fides vestra non sit in sapientia hominum sed in virtute Dei.

6. Mudrost doduše navješæujemo meðu zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju,

6. Sapientiam autem loquimur inter perfectos, sapientiam vero non huius saeculi neque principum huius saeculi, qui destruuntur,

7. nego navješæujemo Mudrost Božju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu,

7. sed loquimur Dei sapientiam in mysterio, quae abscondita est, quam praedestinavit Deus ante saecula in gloriam nostram,

8. a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli.

8. quam nemo principum huius saeculi cognovit; si enim cognovissent, numquam Dominum gloriae crucifixissent.

9. Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne èu, i u srce èovjeèje ne uðe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.

9. Sed sicut scriptum est: “Quod oculus non vidit, nec auris audivit, nec in cor hominis ascendit, quae praeparavit Deus his, qui diligunt illum”.

10. A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve pronièe, i dubine Božje.

10. Nobis autem revelavit Deus per Spiritum; Spiritus enim omnia scrutatur, etiam profunda Dei.

11. Jer tko od ljudi zna što je u èovjeku osim duha èovjeèjega u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega.

11. Quis enim scit hominum, quae sint hominis, nisi spiritus hominis, qui in ipso est? Ita et, quae Dei sunt, nemo cognovit nisi Spiritus Dei.

12. A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo èime nas je obdario Bog.

12. Nos autem non spiritum mundi accepimus, sed Spiritum, qui ex Deo est, ut sciamus, quae a Deo donata sunt nobis;

13. To i navješæujemo, ne nauèenim rijeèima èovjeèje mudrosti, nego naukom Duha izlažuæi duhovno duhovnima.

13. quae et loquimur non in doctis humanae sapientiae sed in doctis Spiritus verbis, spiritalibus spiritalia comparantes.

14. Naravan èovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuðivati.

14. Animalis autem homo non percipit, quae sunt Spiritus Dei, stultitia enim sunt illi, et non potest intellegere, quia spiritaliter examinantur;

15. Duhovan pak prosuðuje sve, a njega nitko ne prosuðuje.

15. spiritalis autem iudicat omnia, et ipse a nemine iudicatur.

16. Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga pouèi? A mi imamo misao Kristovu.

16. Quis enim cognovit sensum Domini, qui instruat eum? Nos autem sensum Christi habemus.