Evanðelje po Luki, 17

1. I reèe svojim uèenicima: "Nije moguæe da ne doðu sablazni, no jao onome po kom dolaze;

1. Et ad discipulos suos ait: “Impossibile est ut non ve niant scandala; vae autem illi, per quem veniunt!

2. je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih.

2. Utilius est illi, si lapis molaris imponatur circa collum eius et proiciatur in mare, quam ut scandalizet unum de pusillis istis.

3. Èuvajte se!" "Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu.

3. Attendite vobis! Si peccaverit frater tuus, increpa illum et, si paenitentiam egerit, dimitte illi;

4. Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreæi: 'Žao mi je!', oprosti mu."

4. et si septies in die peccaverit in te et septies conversus fuerit ad te dicens: “Paenitet me”, dimittes illi”.

5. Apostoli zamole Gospodina: "Umnoži nam vjeru!"

5. Et dixerunt apostoli Domino: “Adauge nobis fidem!”.

6. Gospodin im odvrati: "Da imate vjere koliko je zrno gorušièino, rekli biste ovom dudu: 'Išèupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao."

6. Dixit autem Dominus: “Si haberetis fidem sicut granum sinapis, diceretis huic arbori moro: “Eradicare et transplantare in mare”, et oboediret vobis.

7. "Tko æe to od vas reæi sluzi svomu, oraèu ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Doði brzo i sjedni za stol?'

7. Quis autem vestrum habens servum arantem aut pascentem, qui regresso de agro dicet illi: “Statim transi, recumbe”,

8. Neæe li mu naprotiv reæi: 'Pripravi što æu veèerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom æeš ti jesti i piti?'

8. et non dicet ei: “Para, quod cenem, et praecinge te et ministra mihi, donec manducem et bibam, et post haec tu manducabis et bibes”?

9. Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je nareðeno?

9. Numquid gratiam habet servo illi, quia fecit, quae praecepta sunt?

10. Tako i vi: kad izvršite sve što vam je nareðeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Uèinismo što smo bili dužni uèiniti!'"

10. Sic et vos, cum feceritis omnia, quae praecepta sunt vobis, dicite: “Servi inutiles sumus; quod debuimus facere, fecimus””.

11. Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je izmeðu Samarije i Galileje.

11. Et factum est, dum iret in Ierusalem, et ipse transibat per mediam Samariam et Galilaeam.

12. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko

12. Et cum ingrederetur quoddam castellum, occurrerunt ei decem viri leprosi, qui steterunt a longe

13. i zavape: "Isuse, Uèitelju, smiluj nam se!"

13. et levaverunt vocem dicentes: “Iesu praeceptor, miserere nostri!”.

14. Kad ih Isus ugleda, reèe im: "Idite, pokažite se sveæenicima!" I dok su išli, oèistiše se.

14. Quos ut vidit, dixit: “Ite, ostendite vos sacerdotibus”. Et factum est, dum irent, mundati sunt.

15. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveæi Boga u sav glas.

15. Unus autem ex illis, ut vidit quia sanatus est, regressus est cum magna voce magnificans Deum

16. Baci se nièice k Isusovim nogama zahvaljujuæi mu. A to bijaše neki Samarijanac.

16. et cecidit in faciem ante pedes eius gratias agens ei; et hic erat Samaritanus.

17. Nato Isus primijeti: "Zar se ne oèistiše desetorica?

17. Respondens autem Iesus dixit: “Nonne decem mundati sunt? Et novem ubi sunt?

18. A gdje su ona devetorica? Ne naðe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuðinca?"

18. Non sunt inventi qui redirent, ut darent gloriam Deo, nisi hic alienigena?”.

19. A njemu reèe: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!"

19. Et ait illi: “Surge, vade; fides tua te salvum fecit”.

20. Upitaju ga farizeji: "Kad æe doæi kraljevstvo Božje?" Odgovori im: "Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo.

20. Interrogatus autem a pharisaeis: “Quando venit regnum Dei?”, respondit eis et dixit: “Non venit regnum Dei cum observatione,

21. Niti æe se moæi kazati: 'Evo ga ovdje!' ili: 'Eno ga ondje!' Ta evo - kraljevstvo je Božje meðu vama!"

21. neque dicent: “Ecce hic” aut: “Illic”; ecce enim regnum Dei intra vos est”.

22. Zatim reèe uèenicima: "Doæi æe dani kad æete zaželjeti vidjeti i jedan dan Sina Èovjeèjega, ali ga neæete vidjeti.

22. Et ait ad discipulos: “Venient dies, quando desideretis videre unum diem Filii hominis et non videbitis.

23. Govorit æe vam: 'Eno ga ondje, evo ovdje!' Ne odlazite i ne pomamite se!

23. Et dicent vobis: “Ecce hic”, “Ecce illic”; nolite ire neque sectemini.

24. Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako æe biti i sa Sinom Èovjeèjim u Dan njegov.

24. Nam sicut fulgur coruscans de sub caelo in ea, quae sub caelo sunt, fulget, ita erit Filius hominis in die sua.

25. No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci."

25. Primum autem oportet illum multa pati et reprobari a generatione hac.

26. "I kao što bijaše u dane Noine, tako æe biti i u dane Sina Èovjeèjega:

26. Et sicut factum est in diebus Noe, ita erit et in diebus Filii hominis:

27. jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uðe u korablju. I doðe potop i sve uništi.

27. edebant, bibebant, uxores ducebant, dabantur ad nuptias, usque in diem, qua intravit Noe in arcam, et venit diluvium et perdidit omnes.

28. Slièno kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili.

28. Similiter sicut factum est in diebus Lot: edebant, bibebant, emebant, vendebant, plantabant, aedificabant;

29. A onog dana kad Lot iziðe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi.

29. qua die autem exiit Lot a Sodomis, pluit ignem et sulphur de caelo et omnes perdidit.

30. Tako æe isto biti u dan kad se Sin Èovjeèji objavi."

30. Secundum haec erit, qua die Filius hominis revelabitur.

31. "U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kuæi, neka ne siðe da ih uzme.

31. In illa die, qui fuerit in tecto, et vasa eius in domo, ne descendat tollere illa; et, qui in agro, similiter non redeat retro.

32. I tko bude u polju, neka se ne okreæe natrag. Sjetite se žene Lotove!

32. Memores estote uxoris Lot.

33. Tko god bude nastojao život svoj saèuvati, izgubit æe ga; a tko ga izgubi, živa æe ga saèuvati."

33. Quicumque quaesierit animam suam salvam facere, perdet illam; et, quicumque perdiderit illam, vivificabit eam.

34. "Kažem vam, one æe noæi biti dvojica u jednoj postelji: jedan æe se uzeti, drugi ostaviti.

34. Dico vobis: Illa nocte erunt duo in lecto uno: unus assumetur, et alter relinquetur;

35. Dvije æe mljeti zajedno: jedna æe se uzeti, druga ostaviti."

35. duae erunt molentes in unum: una assumetur, et altera relinquetur”.

36. #

36. Respondentes dicunt illi: “Ubi, Domine?”. Qui dixit eis: “Ubicumque fuerit corpus, illuc congregabuntur et aquilae”.

37. Upitaše ga na to: "Gdje to, Gospodine?" A on im reèe: "Gdje bude trupla, ondje æe se okupljati i orlovi."

37. []