Druga knjiga o Samuelu, 3

1. Rat izmeðu Šaulove kuæe i Davidove kuæe potrajao je još dugo vremena, ali je David sve više jaèao, a Šaulova kuæa postajala sve slabija.

1. Facta est ergo longa concertatio inter domum Saul et inter do mum David: David semper invalescens, domus autem Saul decrescens cotidie.

2. Davidu se rodiše sinovi u Hebronu. Prvenac mu je bio Amnon, od Ahinoame Jizreelke;

2. Nati quoque sunt filii David in Hebron. Fuitque primogenitus eius Amnon de Achinoam Iezrahelitide,

3. drugi mu je bio Kileab, od Abigajile, žene Nabalove iz Karmela; treæi Abšalom, sin Maake, kæeri gešurskoga kralja Tolmaja;

3. et post eum Cheleab de Abigail uxore Nabal de Carmel, porro tertius Absalom filius Maacha filiae Tholmai regis Gesur,

4. èetvrti Adonija, sin Hagitin; peti Šefatja, sim Abitalin;

4. quartus autem Adonias filius Haggith et quintus Saphatia filius Abital,

5. šesti Jitream, od Egle, Davidove žene. Ti se Davidu rodiše u Hebronu.

5. sextus quoque Iethraam de Egla uxore David. Hi nati sunt David in Hebron.

6. Dok je trajao rat izmeðu Šaulove kuæe i Davidove kuæe, Abner je malo-pomalo prisvajao svu vlast u Šaulovoj kuæi.

6. Cum ergo esset proelium inter domum Saul et domum David, Abner filius Ner regebat domum Saul.

7. A u kuæi bijaše Šaulova inoèa po imenu Rispa, kæi Ajina: nju Abner uze sebi. A Išbaal upita Abnera: "Zašto si se približio inoèi moga oca?"

7. Fuerat autem Sauli concubina nomine Respha filia Aia. Dixitque Isbaal ad Abner:

8. Na te Išbaalove rijeèi Abner se razgnjevi i reèe: "Zar sam ja pasja glava u Judi? Do danas sam samo dobro èinio domu tvoga oca Šaula, njegovoj braæi i njegovim prijateljima; nisam dopustio da padneš u Davidove ruke, a ti me danas prekoravaš zbog obiène žene!

8. “Quare ingressus es ad concubinam patris mei?”. Qui iratus nimis propter verba Isbaal ait: “Numquid caput canis ego sum de Iuda? Hodie facio misericordiam super domum Saul patris tui et super fratres et proximos eius et non tradidi te in manu David. Et tu requisisti in me quod argueres pro muliere hodie.

9. Neka Abneru Bog uèini ovo zlo i neka mu doda drugo ako ne izvršim kako se Jahve zakleo Davidu:

9. Haec faciat Deus Abner et haec addat ei, nisi, quomodo iuravit Dominus David, sic faciam cum eo,

10. da æe oduzeti kraljevstvo Šaulovoj kuæi i da æe utvrditi Davidov prijesto nad Izraelom i nad Judom od Dana pa do Beer Šebe!"

10. ut transferatur regnum de domo Saul, et confirmetur thronus David super Israel et super Iudam a Dan usque Bersabee”.

11. Išbaal se ne usudi odgovoriti ni rijeèi Abneru jer ga se bojaše.

11. Et non potuit respondere ei quidquam, quia metuebat illum.

12. Nato Abner posla glasnike k Davidu i poruèi mu: "Èija je zemlja?" Htio je reæi: "Uèini savez sa mnom i moja æe ti ruka pomoæi da okupiš oko sebe svega Izraela."

12. Misit ergo Abner nuntios ad David pro se dicentes: “Cuius est terra?”, et ut loquerentur: “Fac mecum amicitias, et erit manus mea tecum, et reducam ad te universum Israel”.

13. David odgovori Abneru: "Dobro! Uèinit æu savez s tobom! Ali samo jedno tražim od tebe: ne smiješ mi doæi na oèi ako ne dovedeš sa sobom Mikalu, Šaulovu kæer, kad doðeš da vidiš moje lice."

13. Qui ait: “Optime, ego faciam tecum amicitias, sed unam rem peto a te dicens: Non videbis faciem meam, nisi prius adduxeris Michol filiam Saul; et sic venies et videbis me”.

14. Ujedno posla David glasnike i k Išbaalu, Šaulovu sinu, s porukom: "Vrati mi moju ženu Mikalu, koju sam stekao stotinom filistejskih obrezaka."

14. Misit autem David nuntios ad Isbaal filium Saul dicens: “Redde uxorem meam Michol, quam despondi mihi centum praeputiis Philisthim”.

15. Išbaal posla po nju i uze je od njezina muža Paltiela, Lajiševa sina.

15. Misit ergo Isbaal et tulit eam a viro suo Phaltiel filio Lais.

16. A njezin muž poðe s njom i pratio ju je plaèuæi sve do Bahurima. Tada mu Abner reèe: "Hajde, vrati se sada kuæi!" I on se vrati.

16. Sequebaturque eam vir suus plorans usque Bahurim; et dixit ad eum Abner: “Vade, revertere”. Qui reversus est.

17. Abner je veæ bio razgovarao s Izraelovim starješinama i rekao im: "Veæ odavna želite Davida za svoga kralja.

17. Sermonem quoque intulit Abner ad seniores Israel dicens: “Tam heri quam nudiustertius quaerebatis David, ut regnaret super vos;

18. Uèinite to sada, jer je Jahve rekao o Davidu ovo: 'Rukom svoga sluge Davida izbavit æu svoj narod Izraela iz ruke filistejske i iz ruku svih njegovih neprijatelja.'"

18. nunc ergo facite, quoniam Dominus locutus est ad David dicens: “In manu servi mei David salvabo populum meum Israel de manu Philisthim et omnium inimicorum eius””.

19. Tako je Abner govorio i Benjaminovim sinovima, a onda je otišao u Hebron da javi Davidu sve što se svidjelo Izraelu i domu Benjaminovu.

19. Locutus est autem Abner etiam ad Beniamin; et abiit, ut loqueretur ad David in Hebron omnia, quae placuerant Israel et universo Beniamin.

20. Kad je Abner došao k Davidu u Hebron, i s njim dvadeset ljudi, David priredi gozbu Abneru i ljudima koji bijahu s njim.

20. Venitque ad David in Hebron cum viginti viris, et fecit David Abner et viris eius, qui venerant cum eo, convivium.

21. Tada Abner reèe Davidu: "Hajdemo! Ja æu skupiti svega Izraela oko gospodara moga kralja: oni æe sklopiti s tobom savez i ti æeš kraljevati nad svim što budeš želio." David otpusti Abnera, koji ode u miru.

21. Et dixit Abner ad David: “Surgam, ut congregem ad te dominum meum regem omnem Israel, et ineant tecum foedus, et imperes omnibus, sicut desiderat anima tua”. Cum ergo deduxisset David Abner, et ille isset in pace,

22. I gle, Davidovi se ljudi s Joabom upravo vraæali sa èetovanja, noseæi sa sobom bogat plijen, a Abner nije više bio kod Davida u Hebronu, jer ga David bijaše otpustio te je on otišao u miru.

22. pueri David et Ioab venerunt ab expeditione cum praeda magna. Abner autem non erat cum David in Hebron, quia iam dimiserat eum, et profectus fuerat in pace,

23. Kad stiže Joab i sva vojska što je išla s njim, javiše Joabu da je Abner, Nerov sin, bio došao kralju i da ga je kralj otpustio da ode u miru.

23. et Ioab et omnis exercitus, qui erat cum eo, postea venerant. Nuntiatum est itaque Ioab a narrantibus: “Venit Abner filius Ner ad regem, et dimisit eum, et abiit in pace”.

24. Tada Joab doðe kralju i reèe mu: "Što si uèinio? Abner je došao k tebi, zašto si ga otpustio da ode u miru?

24. Et ingressus est Ioab ad regem et ait: “Quid fecisti? Ecce venit Abner ad te; quare dimisisti eum, et abiit et recessit?

25. Zar ne znaš Abnera, Nerova sina? Došao je da te prevari, da dozna tvoje korake, da dozna sve što èiniš!"

25. Ignoras Abner filium Ner? Certe ad hoc venit, ut deciperet te et sciret exitum tuum et introitum tuum et nosset omnia quae agis”.

26. Potom izaðe Joab od Davida i posla glasnike za Abnerom, koji ga vratiše, od studenca Sire, a David nije znao ništa o tome.

26. Egressus itaque Ioab a David misit nuntios post Abner, et reduxerunt eum a cisterna Sira, ignorante David.

27. Kad se Abner vratio u Hebron, odvede ga Joab u stranu iza vrata, kao da želi s njim nesmetano govoriti, i ondje ga smrtno rani u slabine da se osveti za krv svoga brata Asahela.

27. Cumque redisset Abner in Hebron, seorsum abduxit eum Ioab ad medium portae, ut loqueretur ei quiete, et percussit illum ibi in inguine, et mortuus est in ultionem sanguinis Asael fratris eius.

28. Kad je David to poslije èuo, reèe: "Ja i moje kraljevstvo nevini smo pred Jahvom dovijeka za krv Abnera, sina Nerova.

28. Quod cum audisset David rem iam gestam, ait: “Mundus ego sum et regnum meum apud Dominum usque in sempiternum a sanguine Abner filii Ner;

29. Neka padne na Joabovu glavu i na sav njegov oèinski dom! Nikad ne ponestalo u Joabovu domu ljudi bolesnih od gnojenja ili od gube, ljudi koji se laæaju vretena ili padaju od maèa, ljudi koji nemaju kruha!" -

29. et veniat super caput Ioab et super omnem domum patris eius, nec deficiat de domo Ioab fluxum morbidum sustinens, leprosus et tenens fusum et cadens gladio et indigens pane”.

30. Joab i njegov brat Abišaj ubili su Abnera jer je on pogubio njihova brata Asahela u boju kod Gibeona. -

30. Igitur Ioab et Abisai frater eius interfecerunt Abner, eo quod occidisset Asael fratrem eorum in Gabaon in proelio.

31. Nato David reèe Joabu i svoj vojsci koja je bila s njim: "Razderite svoje haljine, obucite kostrijet i narièite za Abnerom!" I kralj David poðe za nosilima.

31. Dixit autem David ad Ioab et ad omnem populum, qui erat cum eo: “Scindite vestimenta vestra et accingimini saccis et plangite ante exequias Abner”. Porro rex David sequebatur feretrum.

32. Kad su ukopali Abnera u Hebronu, udari kralj u glasan plaè na grobu Abnerovu, a plakao je i sav narod.

32. Cumque sepelissent Abner in Hebron, levavit rex David vocem suam et flevit super tumulum Abner; flevit autem et omnis populus.

33. Tada kralj ispjeva ovu tužaljku za Abnerom: "Zar morade umrijeti Abner kako umire luda?

33. Plangensque rex et lugens Abner ait: “Numquid, ut mori solent insensati, mori debuit Abner?

34. Ruke tvoje ne bijahu vezane, noge tvoje ne bijahu okovane. Pao si kao što se pada od zlikovaca!" Tada sav narod još ljuæe zaplaka za njim.

34. Manus tuae ligatae non erant, et pedes tui non erant compedibus aggravati; sed, sicut solent cadere coram filiis iniquitatis, corruisti”. Congeminansque omnis populus flevit super eum.

35. Nato pristupi sav narod nutkajuæi Davida da jede dok je još dana, ali se David zakle ovako: "Neka mi Bog uèini ovo zlo i neka mi doda drugo zlo ako okusim kruha ili što drugo prije zalaska sunca!"

35. Cumque venisset universa multitudo reficere David pane clara adhuc die, iuravit David dicens: “Haec faciat mihi Deus et haec addat, si ante occasum solis gustavero panem vel aliud quidquam”.

36. Sav je narod to èuo, i bilo mu je po volji, kao što je narod i sve drugo odobravao što god je kralj èinio.

36. Omnisque populus audivit; et placuit eis, sicut cuncta, quae fecit rex, bona erant in conspectu totius populi.

37. Toga dana sav narod i sav Izrael spozna da kralj nije kriv u umorstvu Abnera, sina Nerova.

37. Et cognovit omne vulgus et universus Israel in die illa quoniam non actum fuisset a rege, ut occideretur Abner filius Ner.

38. Nato kralj reèe svojim dvoranima: "Ne znate li da je danas pao knez i velik èovjek u Izraelu?

38. Dixit quoque rex ad servos suos: “Num ignoratis quoniam princeps et maximus cecidit hodie in Israel?

39. Ali ja sam sada još slab, iako sam pomazani kralj, a ovi ljudi, Sarvijini sinovi, jaèi su od mene. Neka Jahve plati zloèincu po njegovoj zloæi!"

39. Ego vero adhuc debilis sum, quamvis sim unctus rex; viri autem isti filii Sarviae duriores sunt quam ego. Retribuat Dominus facienti malum iuxta malitiam suam”.