Djela apostolska, 24

1. Nakon pet dana siðe veliki sveæenik Ananija s nekim starješinama i odvjetnikom, nekim Tertulom te izniješe upravitelju tužbu protiv Pavla.

1. Post quinque autem dies, descendit princeps sacerdo tum Ananias cum senioribus quibusdam et Tertullo quodam oratore, qui adierunt praesidem adversus Paulum.

2. Pošto dozvaše Pavla, poèe ga Tertul optuživati: "Veliki mir što ga po tebi, vrli Felikse, uživamo i boljitak što tvojom providnošæu narodu ovomu nastaje,

2. Et citato eo, coepit accusare Tertullus dicens: “Cum in multa pace agamus per te, et multa corrigantur genti huic per tuam providentiam,

3. u svemu i posvuda primamo sa svom zahvalnošæu.

3. semper et ubique suscipimus, optime Felix, cum omni gratiarum actione.

4. Ali, da ti dulje ne dodijavam, molim te da nas u svojoj blagonaklonosti ukratko poslušaš.

4. Ne diutius autem te protraham, oro, breviter audias nos pro tua clementia.

5. Utvrdismo da je ovaj èovjek kuga, da pokreæe bune meðu svim Židovima po svijetu, da je kolovoða nazaretske sljedbe,

5. Invenimus enim hunc hominem pestiferum et concitantem seditiones omnibus Iudaeis, qui sunt in universo orbe, et auctorem seditionis sectae Nazarenorum,

6. da je èak i Hram pokušao oskvrnuti pa ga uhitismo.

6. qui etiam templum violare conatus est, quem et apprehendimus,

7. #

7. a quo poteris ipse diiudicans de omnibus istis cognoscere, de quibus nos accusamus eum”.

8. Od njega, ako ga o svemu tomu ispitaš, možeš saznati za što ga mi optužujemo."

8. []

9. Podržaše ga i Židovi tvrdeæi da je tako.

9. Adiecerunt autem et Iudaei dicentes haec ita se habere.

10. Nato Pavao odvrati pošto mu upravitelj kimnu da govori: "Kako znam da si veæ mnogo godina sudac narodu ovomu, mirne se duše branim.

10. Respondit autem Paulus, annuente sibi praeside dicere: “Ex multis annis esse te iudicem genti huic sciens bono animo de causa mea rationem reddam,

11. Ta možeš se osvjedoèiti da nema više od dvanaest dana otkad uzaðoh u Jeruzalem da se poklonim.

11. cum possis cognoscere quia non plus sunt dies mihi quam duodecim, ex quo ascendi adorare in Ierusalem,

12. A nisu me našli ni u Hramu da s kim raspravljam ili bunu podižem, ni u sinagogama, ni po gradu.

12. et neque in templo invenerunt me cum aliquo disputantem aut concursum facientem turbae neque in synagogis neque in civitate,

13. I ne mogu ti dokazati ono za što me sada optužuju."

13. neque probare possunt tibi, de quibus nunc accusant me.

14. "Jamèim ti, naprotiv, ovo: Putom koji nazivaju sljedbom služim otaèkom Bogu vjerujuæi u sve što je u Zakonu i u Prorocima napisano,

14. Confiteor autem hoc tibi, quod secundum viam, quam dicunt haeresim, sic deservio patrio Deo credens omnibus, quae secundum Legem sunt et in Prophetis scripta,

15. uzdajuæi se u Boga da æe uskrsnuti pravednici i nepravednici, što oni i sami oèekuju.

15. spem habens in Deum, quam et hi ipsi exspectant, resurrectionem futuram iustorum et iniquorum.

16. Zato se i ja trudim uvijek imati savjest besprijekornu pred Bogom i pred ljudima."

16. In hoc et ipse studeo sine offendiculo conscientiam habere ad Deum et ad homines semper.

17. "Nakon više godina doðoh da donesem milostinju za svoj narod i prinose;

17. Post annos autem plures, eleemosynas facturus in gentem meam veni et oblationes;

18. dok sam ih prinosio, naðoše me posveæena u Hramu, a ne sa svjetinom ni u metežu.

18. in quibus invenerunt me purificatum in templo, non cum turba neque cum tumultu;

19. Ali neki Židovi iz Azije - da, trebalo bi da se oni pojave pred tobom i optuže me ako što imaju protiv mene.

19. quidam autem ex Asia Iudaei, quos oportebat apud te praesto esse et accusare, si quid haberent adversum me;

20. Ili neka ovi sami kažu: koji su zloèin na meni našli kad sam stajao pred Vijeæem,

20. aut hi ipsi dicant quid invenerint iniquitatis, cum starem in concilio,

21. osim možda one jedne rijeèi koju doviknuh meðu njima stojeæi: Zbog uskrsnuæa mrtvih sudi mi se danas pred vama!"

21. nisi de una hac voce, qua clamavi inter eos stans: De resurrectione mortuorum ego iudicor hodie apud vos!”.

22. Nato Feliks, koji je toèno znao sve o ovom Putu, odgodi njihovu parnicu rekavši: "Kada doðe tisuænik Lizija, riješit æu vaš spor."

22. Distulit autem illos Felix certissime sciens ea, quae de hac via sunt, dicens: “Cum tribunus Lysias descenderit, cognoscam causam vestram”,

23. Satniku pak naredi da se Pavao èuva, ali da uživa olakšice i da se nikomu od njegovih ne brani posluživati ga.

23. iubens centurioni custodiri eum et habere mitigationem, nec quemquam prohibere de suis ministrare ei.

24. Nakon nekoliko dana stigne i Feliks sa svojom ženom Druzilom koja bijaše Židovka; posla po Pavla i posluša ga o vjeri u Isusa Krista.

24. Post aliquot autem dies, adveniens Felix cum Drusilla uxore sua, quae erat Iudaea, vocavit Paulum et audivit ab eo de fide, quae est in Christum Iesum.

25. Kad Pavao stade raspravljati o pravednosti, uzdržljivosti i buduæem Sudu, Feliks uplašen reèe: "Zasad idi, a kad naðem vremena, pozvat æu te."

25. Disputante autem illo de iustitia et continentia et de iudicio futuro, timefactus Felix respondit: “Quod nunc attinet, vade; tempore autem opportuno accersiam te”,

26. Ujedno se nadao da æe mu Pavao dati novaca. Zato ga je èešæe pozivao i s njim razgovarao.

26. simul et sperans quia pecunia daretur sibi a Paulo; propter quod et frequenter accersiens eum loquebatur cum eo.

27. Nakon dvije godine dobi Feliks za nasljednika Porcija Festa. Hoteæi ugoditi Židovima, ostavi Feliks Pavla u okovima.

27. Biennio autem expleto, accepit successorem Felix Porcium Festum; volensque gratiam praestare Iudaeis, Felix reliquit Paulum vinctum.