Djela apostolska, 13

1. U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i uèitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda èetverovlasnika, i Savao.

1. Erant autem in ecclesia, quae erat Antiochiae, pro phetae et doctores: Barnabas et Simeon, qui vocabatur Niger, et Lucius Cyrenensis et Manaen, qui erat Herodis tetrarchae collactaneus, et Saulus.

2. Dok su jednom obavljali službu Božju i postili, reèe Duh Sveti: "De mi odluèite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao."

2. Ministrantibus autem illis Domino et ieiunantibus, dixit Spiritus Sanctus: “Separate mihi Barnabam et Saulum in opus, ad quod vocavi eos”.

3. Onda su postili, molili, položili na njih ruke i otpustili ih.

3. Tunc ieiunantes et orantes imponentesque eis manus dimiserunt illos.

4. Poslani od Svetoga Duha siðu u Seleuciju, a odande odjedre na Cipar.

4. Et ipsi quidem missi ab Spiritu Sancto devenerunt Seleuciam et inde navigaverunt Cyprum

5. Kad se naðoše u Salamini, navješæivahu rijeè Božju u židovskim sinagogama. Imali su i Ivana za poslužitelja.

5. et, cum venissent Salamina, praedicabant verbum Dei in synagogis Iudaeorum; habebant autem et Ioannem ministrum.

6. Pošto pak proðoše sav otok do Pafa, naðoše nekog vraèara, nazoviproroka, Židova, imenom Barjesu.

6. Et cum perambulassent universam insulam usque Paphum, invenerunt quendam virum magum pseudoprophetam Iudaeum, cui nomen Bariesu,

7. On bijaše uz namjesnika Sergija Pavla, èovjeka razborita. Sergije dozva Barnabu i Savla te zaiska èuti rijeè Božju,

7. qui erat cum proconsule Sergio Paulo, viro prudente. Hic, accitis Barnaba et Saulo, quaesivit audire verbum Dei;

8. ali im se usprotivi Elim, Vraèar - tako mu se ime prevodi - nastojeæi odvratiti namjesnika od vjere.

8. resistebat autem illis Elymas, magus, sic enim interpretatur nomen eius, quaerens avertere proconsulem a fide.

9. Savao pak, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, ošinu ga pogledom

9. Saulus autem, qui et Paulus, repletus Spiritu Sancto, intuens in eum

10. i reèe: "Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine ðavolski, neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da prestaneš iskrivljavati ravne putove Gospodnje?

10. dixit: “O plene omni dolo et omni fallacia, fili Diaboli, inimice omnis iustitiae, non desines subvertere vias Domini rectas?

11. Evo stoga sada ruke Gospodnje na tebi: oslijepljet æeš i neko vrijeme neæeš gledati sunca!" Odmah pade na nj mrak i tama te on glavinjajuæi stade tražiti ruke vodilje.

11. Et nunc, ecce manus Domini super te; et eris caecus, non videns solem usque ad tempus”. Et confestim cecidit in eum caligo et tenebrae, et circumiens quaerebat, qui eum manum darent.

12. Videæi što se dogodilo, povjerova tada namjesnik, zanesen naukom Gospodnjim.

12. Tunc proconsul, cum vidisset factum, credidit admirans super doctrinam Domini.

13. Pošto se Pavao i oni oko njega otisnuše od Pafa, stigoše u Pergu pamfilijsku. Ivan ih napusti te se vrati u Jeruzalem.

13. Et cum a Papho navigassent, qui erant cum Paulo, venerunt Pergen Pamphyliae; Ioannes autem discedens ab eis reversus est Hierosolymam.

14. Oni pak krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni ušli su u sinagogu i sjeli.

14. Illi vero pertranseuntes, a Perge venerunt Antiochiam Pisidiae, et ingressi synagogam die sabbatorum sederunt.

15. Nakon èitanja Zakona i Proroka pošalju nadstojnici sinagoge k njima: "Braæo, rekoše, ima li u vas koja rijeè utjehe za narod, govorite!"

15. Post lectionem autem Legis et Prophetarum, miserunt principes synagogae ad eos dicentes: “Viri fratres, si quis est in vobis sermo exhortationis ad plebem, dicite!”.

16. Nato usta Pavao, dadne rukom znak i reèe: "Izraelci i vi koji se Boga bojite, èujte!

16. Surgens autem Paulus et manu silentium indicens ait: “Viri Israelitae et qui timetis Deum, audite.

17. Bog naroda ovoga, Izraela, izabra oce naše i uzdiže narod za boravka u zemlji egipatskoj te ga ispruženom rukom izvede iz nje.

17. Deus plebis huius Israel elegit patres nostros et plebem exaltavit, cum essent incolae in terra Aegypti, et in brachio excelso eduxit eos ex ea;

18. Oko èetrdeset ga je godina na rukama nosio u pustinji

18. et per quadraginta fere annorum tempus mores eorum sustinuit in deserto;

19. pa pošto zatre sedam naroda u zemlji kanaanskoj, ubaštini ga u zemlji njihovoj

19. et destruens gentes septem in terra Chanaan sorte distribuit terram eorum,

20. za kakve èetiri stotine i pedeset godina. Nakon toga dade im suce - do Samuela proroka.

20. quasi quadringentos et quinquaginta annos. Et post haec dedit iudices usque ad Samuel prophetam.

21. Onda zaiskaše kralja pa im Bog za èetrdeset godina dade Šaula, sina Kiševa, iz plemena Benjaminova.

21. Et exinde postulaverunt regem, et dedit illis Deus Saul filium Cis, virum de tribu Beniamin, annis quadraginta.

22. Pošto svrgnu njega, podiže im za kralja Davida za kojega posvjedoèi: Naðoh Davida, sina Jišajeva, èovjeka po svom srcu, koji æe ispuniti sve moje želje.

22. Et amoto illo, suscitavit illis David in regem, cui et testimonium perhibens dixit: “Inveni David filium Iesse, virum secundum cor meum, qui faciet omnes voluntates meas”.

23. Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obeæanju Izraelu Spasitelja, Isusa.

23. Huius Deus ex semine secundum promissionem eduxit Israel salvatorem Iesum,

24. Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraæenja svemu narodu izraelskomu.

24. praedicante Ioanne ante adventum eius baptismum paenitentiae omni populo Israel.

25. A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: 'Nisam ja onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuæe na nogama.'"

25. Cum impleret autem Ioannes cursum suum, dicebat: “Quid me arbitramini esse? Non sum ego; sed ecce venit post me, cuius non sum dignus calceamenta pedum solvere”.

26. "Braæo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se meðu vama Boga boje, nama je upravljena ova Rijeè spasenja.

26. Viri fratres, filii generis Abraham et qui in vobis timent Deum, nobis verbum salutis huius missum est.

27. Doista, žitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznaše njega ni rijeèi proroèkih što se èitaju svake subote pa ih, osudivši ga, ispuniše.

27. Qui enim habitabant Ierusalem et principes eorum, hunc ignorantes et voces Prophetarum, quae per omne sabbatum leguntur, iudicantes impleverunt;

28. Premda ne naðoše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne.

28. et nullam causam mortis invenientes petierunt a Pilato, ut interficeretur;

29. Pošto pak izvršiše sve što je o njemu napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob.

29. cumque consummassent omnia, quae de eo scripta erant, deponentes eum de ligno posuerunt in monumento.

30. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih.

30. Deus vero suscitavit eum a mortuis;

31. On se mnogo dana ukazivao onima koji s njim bijahu uzašli iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom."

31. qui visus est per dies multos his, qui simul ascenderant cum eo de Galilaea in Ierusalem, qui nunc sunt testes eius ad plebem.

32. "I mi vam navješæujemo evanðelje: obeæanje dano ocima

32. Et nos vobis evangelizamus eam, quae ad patres promissio facta est,

33. Bog je ispunio djeci, nama, uskrisivši Isusa, kao što je i pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih.

33. quoniam hanc Deus adimplevit filiis eorum, nobis resuscitans Iesum, sicut et in Psalmo secundo scriptum est: “Filius meus es tu; ego hodie genui te”.

34. Da ga pak uskrisi od mrtvih te se on više nikad neæe vratiti u trulež, rekao je ovime: Dat æu vama svetinje Davidove, pouzdane.

34. Quod autem suscitaverit eum a mortuis, amplius iam non reversurum in corruptionem, ita dixit: “Dabo vobis sancta David fidelia”.

35. Zato i na drugome mjestu kaže: Neæeš dati da Svetac tvoj ugleda truleži.

35. Ideoque et in alio dicit: “Non dabis Sanctum tuum videre corruptionem”.

36. David doista, pošto u svom naraštaju posluži volji Božjoj, preminu, pridruži se ocima svojim i vidje trulež,

36. David enim sua generatione cum administrasset voluntati Dei, dormivit et appositus est ad patres suos et vidit corruptionem;

37. a Onaj koga Bog uskrisi ne vidje truleži.

37. quem vero Deus suscitavit, non vidit corruptionem.

38. /

38. Notum igitur sit vobis, viri fratres, quia per hunc vobis remissio peccatorum annuntiatur; ab omnibus, quibus non potuistis in lege Moysi iustificari,

39. Neka vam dakle braæo, znano bude: po Ovome vam se navješæuje oproštenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje, opravdava od svega od èega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati!

39. in hoc omnis, qui credit, iustificatur.

40. Pazite da se ne zbude što je reèeno u Prorocima:

40. Videte ergo, ne superveniat, quod dictum est in Prophetis:

41. Obazrite se, preziratelji, snebijte se i nestanite! Jer djelo èinim u dane vaše, djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko isprièa."

41. “Videte, contemptores, et admiramini et disperdimini, quia opus operor ego in diebus vestris, opus, quod non credetis, si quis enarraverit vobis!””.

42. Na izlasku su ih molili da im iduæe subote o tome govore.

42. Exeuntibus autem illis, rogabant, ut sequenti sabbato loquerentur sibi verba haec.

43. A pošto se skup raspustio, mnogi Židovi i bogobojazne pridošlice poðoše za Pavlom i Barnabom koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Božjoj.

43. Cumque dimissa esset synagoga, secuti sunt multi Iudaeorum et colentium proselytorum Paulum et Barnabam, qui loquentes suadebant eis, ut permanerent in gratia Dei.

44. Iduæe se subote gotovo sav grad zgrnu èuti rijeè Gospodnju.

44. Sequenti vero sabbato paene universa civitas convenit audire verbum Domini.

45. Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujuæi suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio.

45. Videntes autem turbas Iudaei, repleti sunt zelo; et contradicebant his, quae a Paulo dicebantur, blasphemantes.

46. Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: "Trebalo je da se najprije vama navijesti rijeè Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vjeènoga, obraæamo se evo poganima.

46. Tunc audenter Paulus et Barnabas dixerunt: “Vobis oportebat primum loqui verbum Dei; sed quoniam repellitis illud et indignos vos iudicatis aeternae vitae, ecce convertimur ad gentes.

47. Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost poganima, da budeš na spasenje do nakraj zemlje.

47. Sic enim praecepit nobis Dominus: “Posui te in lumen gentium, ut sis in salutem usque ad extremum terrae””.

48. Pogani koji su slušali radovali su se i slavili rijeè Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu odreðeni za život vjeèni.

48. Audientes autem gentes gaudebant et glorificabant verbum Domini, et crediderunt, quotquot erant praeordinati ad vitam aeternam;

49. Rijeè se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini.

49. ferebatur autem verbum Domini per universam regionem.

50. Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja.

50. Iudaei autem concitaverunt honestas inter colentes mulieres et primos civitatis et excitaverunt persecutionem in Paulum et Barnabam et eiecerunt eos de finibus suis.

51. Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij.

51. At illi, excusso pulvere pedum in eos, venerunt Iconium;

52. A uèenici su se ispunjali radošæu i Duhom Svetim.

52. discipuli quoque replebantur gaudio et Spiritu Sancto.